REFERENDUM –  alat demokratskog naroda

„ Poznajemo tek nekolicinu ljudi, a silno mnoštvo kaputa i hlača.“

H.D. Thoreau

Tko živi u Hrvatskoj? Građani ili narod? Političari nas nazivaju građanima toliko dugo da smo se već identificirali s tom ulogom. Svatko od nas ponaosob ima svoj jedinstveni matični broj građana (JMBG) i osobni identifikacijski broj (OIB), te je dužan imati važeću osobnu iskaznicu kao dokument koji nam daje integritet. Što se događa sa nama kada naša osobna iskaznica prestane biti važeća? Ukoliko ne obnovite svoje dokumente doći će do brisanja vašeg statusa građanina Republike Hrvatske.

Naravno, vi i dalje postojite, dišete i bivate na ovim prostorima, ali vaša uloga građanina briše se sa popisa svih institucija. Tada više niste niti broj. Uvijek sam se pitala imaju li beskućnici valjanu osobnu iskaznicu i što li piše u njoj? Oni nemaju stalno mjesto boravka i prebivališta. Njihov dom je svugdje i nigdje pod nebeskim svodom. Dakle, oni su izvan sustava i oni nisu građani. Građani su glasači.

Svatko od nas je potencijalni beskućnik, što god tko mislio o tome. Jednako tako kao što je svaki vozač potencijalni ubojica čim sjedne za upravljač osobnog vozila i sudjeluje u prometu. Koliko god nevjerojatno zvučalo, uzmimo u obzir da je to vrlo moguće. Postaneš beskućnik, izgubiš status građana, ne postojiš u sustavu, nemaš adresu ni važeće dokumente, zdravstveno osiguranje, vozačku dozvolu ili člansku iskaznicu za gradsku knjižnicu.

Kada čovjek izgubi status građana on je potpuno nezaštićen poput divljači u našim šumama. Eto gdje nas je dovela civilizacija!

Ova spoznaja dodatno daje na težini uloge i odgovornosti građana. Građani su odgovorni i za one ljude koji su postali beskućnici jer oni sami nemaju pravo glasa. Oni su samo ljudska bića, izvan sustava i bez statusa.

U današnje vrijeme je isuviše lako izgubiti posao, dom, pravo na socijalnu pomoć i zdravstvenu njegu. Sustav vas vrlo lako briše iz svih svojih evidencija. Tada vam preostaju jedino ljudi oko vas. A ljudi čine narod.

Jesmo li mi narod ili smo ipak samo građani?

Građani se bore za svoje povlastice i svoj status u ovom dehumaniziranom sustavu iskrivljenih vrijednosti, a čovjek se bori za pravo na slobodu i dostojanstven život svih bića na planeti. Narod štiti i čuva resurse svoje zemlje. Hrvatska je mala, predivna zemlja koja obiluje bogatstvom prirodnih resursa i raznolikošću prirodnih ljepota. Sve što poželiš i sve što ti može zatrebati pronaći ćeš ovdje. Na ovim prostorima, četiri i pol milijuna ljudi moglo bi  živjeti kao u raju. Ali sustav je ljude učinio građanima, a bogatstva naše zemlje od egzistencijalnog značaja za narod pretvorio u resurse robno-novčane razmjene.

Brine me što će biti s nama kada dođe red na sunce. Ja sam totalno solarni tip i trebam sunce poput vode. Što će se dogoditi kada nam sunčevu energiju počnu naplaćivati, a ja neću imati dovoljno novaca da si ga priuštim?

Ova pomisao me natjerala da iz istih stopa odem do grada potpisati za očuvanje prava na referendum. Ipak sam ja prvo i u osnovi ljudsko biće, a tek onda u ulozi građana. Kao legalna građanka imam moralnu obavezu prema svakom biću na planeti bez obzira na njegov status i želim zadržati to pravo. Kako god bilo odgovornost je na svakom pojedincu u društvu.

Putem referenduma građani se izjašnjavaju, neposredno i tajno, da li su za ili protiv određenog zakona, akata, političke ili druge odluke koje su već donešene ili se njihovo donošenje planira. Putem referenduma želimo odlučivati o privatizaciji cesta, privatizaciji zdravstvene skrbi, školstva, voda, šuma i mora. Referendum je najčešći način neposredne demokracije koji je u mnogim državama ustavom zagarantirano pravo građana. Građanska inicijativa za referendum je posljednji vapaj naroda izražen kroz ulogu građana na pravo za slobodu izbora i odlučivanja.

Toliko o demokraciji i socijalno-osjetljivoj državi. Ja sam potpisala, a vi?

REFERENDUM ZA REFERENDUM – FULL HD 16-9 from Nezavisni sindikat znanosti on Vimeo.

Nataša

Naša Nataša ima osjećaje koje najbolje oslikava ona od Meše Selimovića. “Bilo bi dobro da sam skitnica. On uvijek može da traži dobre ljude i drage krajeve i nosi vedru dušu otvorenu za široko nebo i slobodan drum koji ne vodi nikuda, koji vodi svakuda”