Turbo folk – Nova tradicija

Kada se prvi put pojavila na estradnoj sceni, oskudno obučena, odmah je osvojila mušku publiku. Zahvaljujući svom atraktivnom izgledu Seka Aleksić se vrlo brzo našla na skoro svim naslovnim stranama tabloida. Jednom prilikom za sebe je rekla da je više pop ili zabavna pjevačica negoli klasična turbo – folk a kao trik svog uspjeha navela je iskrenost i odgovornost u radu: ”Dok nisam počela da pjevam voljela sam iskrene pjevače, kad ih pogledam odmah znam i kažem: e ovaj govori istinu. Drago mi je što me ljudi vole zbog toga, zato što sam iskrena, normalna, nisam umišljena, ne glumim zvijezdu, nikoga nisam još kako kažu kod nas u narodu ”ispalila”, prevarila. Mislim da imam tu neku pozitivnu energiju koju vrlo dobro znam da prenesem na publiku, moje fanove.”

Za vrijeme trajanja njenog agresivnog scenskog nastupa ne ostaje bez daha samo muški  dio publike nego je itekako popularna i među ženama, koje nastoje oponašati njen trbušni ples.

Seka je samo jedna od pjevačica novokomponovane narodne muzike, popularno nazvane turbo – folk. Kao svakodnevni fenomen ova vrsta muzike ima isključivo zabavne elemente i izuzetno je popularna među mladim ljudima kako zbog tekstova tako i zbog sebi sopstvenog stila. Osim što je pravac u muzici on postaje i jedno novo pravilo ponašanja i način na koji doživljavamo svijet. Tradiciju, običaje i religije zamijenio je jedan novi trend. U tom trendu dominira turbo – folk.

OD TRADICIJE DO TURBO TRENDA

Kao muzički pravac, turbo – folk se na našim prostorima pojavio krajem osamdesetih godina. Iako mnogi smatraju da je mjesto njegovog nastanka susjedna nam Srbija, zbog osobina koje nosi vrlo brzo se proširio i u Bosni i Hercegovini. Inače, riječ turbo je preuzeta iz auto svijeta i označava povećanu snagu motora pomoću specijalne turbine. U prenesenom značenju se odnosi na brzinu, izazov, učešće u novim trendovima, a sve su to osobine koje nosi i turbo – folk. Prvi koji mu je, po sopstvenoj tvrdnji, dao ovaj naziv je rok muzičar umjetničkog imena Rambo Amadeus. Turbo folk predstavlja jednu završnu fazu ciklusa u kojem je prvo nastala sevdalinka, tradicionalna narodna pjesma a zatim narodna muzika koja je imala primjese modernijih pravaca. Ova druga se može podijeliti na dvije vrste: urbani folk i turbo – folk.

Turbo – folk proizvodi jednu svoju realnost u kojoj je sve moguće. Dok ”cijelo selo šmrče bijelo” neka ”stara nova djevojka” zaboravlja ”gaćice” u sobi svog ”seksi biznismena”. On joj, tome za uzvrat, kupuje ‘’bundu od nerca’’ i ljubav se svodi na imovinsko – pravni odnos. Muškarci su prikazani kao macho tipovi koji voze skupe i brze automobile, bave se uglavnom kriminalom i njihova glavna preokupacija je novac. Žene su prikazane kao objekti koje muškarci kupuju i posjeduju. Samim tim, turbo – folk se ne predstavlja samo kao pravac u muzici nego je on i stil života. I to stil, koji mnogi slijede. Pogotovo mladi ljudi.

S druge strane, sevdalinka je pjesma čiji su socijalni kontekst i geneza nastanka potpuno drugačiji. Ova lirska ljubavna pjesma nastala u vrijeme kada je islamski moral zahtijevao strogu odvojenost žene od muškarca bila je jedini oblik komuniciranja tokom ljubavnog sporazumijevanja između njih. Riječ sevdah u prijevodu sa turskog jezika znači ljubav a to uglavnom i jest tematika sevdalinke. Strogi moralni principi u vrijeme kada je ona nastala nalažu da ih se njeni izvođači u pogledu odijevanja i danas pridržavaju.

ONO SI ŠTO SLUŠAŠ

Kao predmet muzička kultura se sluša u osnovnim školama, a samo opći smjer srednjeg obrazovanja, pored Muzičke škole, pruža učenicima znanje o muzici. Iako se sadržaj odnosi uglavnom na autohtonu muziku naše države, a to je sevdalinka, mladima je turbo – folk ipak zanimljiviji. Školski plan smatraju dosadnim i zastarjelim.

Međutim, da turbo – folk nije samo vrsta narodne muzike nego da na sebe preuzima i ulogu vaspitača, dakle postaje onaj sistem vrijednosti koji su nekada imale tradicija, običaji, religija, najbolje pokazuje način odijevanja, ponašanje i potrebe mladih ljudi. Na pitanje o tome da li ovakva muzika ima negativnog utjecaja različita su mišljenja.

Dok psihologija osobe diktira vrstu muzike koju ta osoba sluša, pedagozi je dovode u vezu sa frustracijom. Frustracija je jedno psihološko stanje napetosti u kojem dolazi do sprečavanja naših potreba i motiva. Imamo pozitivne i negativne posljedice frustracije.Pozitivne posljedice frustracije dovode do poboljšanja ličnosti, dok negativne izazivaju psihosomatske poremećaje.  Tako, na primjer, ako se nalazite u teškoj finansijskoj situaciji prilagođeno ponašanje bi bilo pronaći način da se zaradi novac. Jedno od neprilagođenih ponašanja jeste identifikacija sa osobama koje žive luksuznim životom. S tim u vezi i jeste identifikacija mladih sa izvođačima turbo – folk  muzike, koji su uglavnom prikazani kao bogataši. U njima vide svoje idole. Nose istu odjeću, isto se ponašaju i pokušavaju biti kao oni.

IMA LI ZABAVE BEZ ”NARODNJAKA” ?

I dok negdje na putu uništenja balkanske muzičke tradicije i prijelaza na komercijalnu narodnu muziku jedni u turbo – folku vide samo način zabave, drugima on predstavlja dobar vid zarade. Naime, za posjetu jednom od koncerata poznatih ”estradnjaka” potrebno je izdvojiti u prosjeku pet do deset konvertibilnih maraka, zavisno o kojem se izvođaču radi. Uz takvu vrstu muzike neizostavno ide alkohol. Cijela ”ceremonija” traje nekih sedam do osam sati. Dva do tri sata čekanja, sat pjevanja, sat odmora, sat pjevanja i tri dana rada za nadoknadu potrošenog novca.

Cijena za obavljenu uslugu ”pjevanja” kreće se od dvije do deset hiljada eura, opet u zavisnosti o kojem se pjevaču, odnosno pjevačici radi. Vlasnici diskoteka i objekata koji organiziraju takve vrste zabave plaćaju porez na dodatnu vrijednost samo za svoje prodate usluge. Za uslugu pjevanja izvođači nemaju prema državi nikakvu obavezu. Razlog je ne postojanje udruženja turbo – folk pjevača a kako većina njih dolazi iz Srbije odnosi (ni)su regulirani posebnim međunarodnim ugovorom.

Ali, ”narodnjaci” su ipak najbolji izbor ukoliko se traži zabava. Zašto je to tako, pitali smo jednog od vlasnika lokalnih klubova, u kojem se uglavnom pušta narodna turbo – folk muzika i gdje je prosjek godina njegovih gostiju od šesnaest do dvadeset pet. Kao razlog tome navodi jake lobije iz Srbije koji pokreću svu tu muziku. Uz narodnu muziku se puno više prodaje alkohol te ugostitelji u tome vide svoju zaradu. Kako kaže, ”uz hip hop, rave, puno više se konzumiraju narkotici, a mi se ne bavimo prodajom takve zabave pa nam nije u korist.”

S obzirom da uz narodnu muziku ide alkohol, ljudi u takvom stanju su skloni fizičkim obračunima te je danas zaštita jedan od osnovnih faktora ovog posla. Na ulazu u skoro svaki ugostiteljski objekt ovakve vrste obavezno se nalazi obezbjeđenje, tzv security. Tako se odmah na ulazu ”sortiraju” gosti koji (ne)mogu ući u određeni lokal. Na pitanje ima li zabave bez ”narodnjaka ” odgovor je: ”Glupo bi bilo reći da nema. Puno raje se zabavlja uz gitare i sentiše, ali nije zabava kao uz narodnu muziku. Osnovni razlog tome jeste što narod ne razumije engleski jezik, većina nas ga ne poznaje.”

MEDIJI KAO UČITELJI

Pod utjecajem savremenih kretanja, tempa života i raspada nekih moralnih normi narodna muzika je popularna među mladim ljudima upravo zato što ih potiče na bijeg od stvarnosti. Osim toga što može da izazove neke od negativnih posljedica frustracije erotizirajući sadržaj tekstova i slika koje nude mediji može dovesti može dovesti do mnoštva drugih neželjenih posljedica.S obzirom da je komercijalizacija učinila svoje i na polju medija, bh. javnost je itekako dobro upoznata sa fenomenom turbo – folka. Zbog sve većeg broja medijskih kuća svakodnevno nam se pruža mogućnost gledanja i slušanja.

Tabloidi pišu o tome kakve automobile voze turbo – folk ”zvijezde”. Na televiziji se emitiraju spotovi sa njihovim golišavim tijelima. U sredstvima javnog saobraćaja i u ugostiteljskim objektima slušamo opet, uglavnom turbo – folk. Međutim, publika je ta koja diktira takav sadržaj. Kako nam je objasnio novinar Radio Srebrenika i dopisnik za RTVTK Amir Ibrić, ukoliko se mediji toga ne bi pridržavali izgubili bi svoju osnovnu svrhu, a to je informisanost. ”Utjecaj medija kao u svemu je ogroman, tako i u ovom segmentu društva. Mediji nisu glavni krivci. Problem je u tome što nema više onih muzičkih urednika kao prije rata koji bi stvorili jedan svojevrstan filter za sve ono što se producenti odlučuju, dakle šta može i u vidu tekstova i u muzičkom smislu da se snimi i onda prezentira populaciji.”

MUZIKA KAO MEDIJ

Muzika ima svoje korijene u tradicionalnim kulturnim i duhovnim vrijednostima. Muzika komunicira. Ona prenosi poruku, odmara, budi emocije, izražava stav prema nečemu. Prisutna je i u mnogim ritualima. Iako je možda teško zamisliti jedno svadbeno veselje ili neku drugu prigodu bez muzike, ipak postoje i drugi načini da se ljudi zabave i opuste. Ukoliko pratimo trendove onda nismo u mogućnosti da se vratimo starim umjetničkim vrijednostima sevdalinke i njenim moralnim principima, jer trendovi to ne uključuju. Ali, ako nije kriva globalizacija, ni država, nisu krivi ni mediji niti oni koji slušaju turbo – folk muziku, da li se onda može utjecati na njeno dalje širenje, odnosno neširenje…?

Stručnjaci smatraju da je najbolja odbrana ne slušati ovakvu muziku, te da će ubrzo doći do zasićenja, ali njena metastaza je sve jača.

Danas je, kako kaže Rambo Amadeus skoro sve turbo – folk.:

”Alkohol je turbo – folk,

Coca cola je turbo – folk,

Pečenje na ražnju je turbo – folk,

Porno shopovi su turbo – folk,

Nacionalizam je turbo – folk…

Rave party, etno jazz, Adolf Hitler, trgovina ljudskim organima, kriminalci, marlboro, silikoni, kokain, džipovi sa niskoprofilnim felgama, glasački listić, tetoviranje, registracija sa malim ili okruglim brojevima, mc donald, kladionice…”

Ne postoji skoro ništa a da neko nije pronašao način da nam to tako turbo prodaje.

Herman Ritter je rekao: ”Pođi gdje god želiš, gdje god naiđeš na ljude svugdje će ti njihova muzika otvoriti njihovo naintimnije biće.”  Ovdje se možemo vratiti na početak ove priče koja govori o našem balkanskom biću. Ono je ”crna mačka” sa svojim ”gaćicama”, koja se svake noći ”troši”  za ”bundu od nerca” i poručuje ”Nek čuju svi kako se veseli na Balkanu…”

Alisa Barčić

Volim da pišem, čitam, kuham i idem na fitness. Inspiraciju pronalazim u ljudima. Trenutno sam “single” jer vjerujem da je Bog zauzet pisajući najljepšu ljubavnu priču za mene.