Jesmo li mi u Hrvatskoj podijeljeni na umjetan način?

Što se je to u zadnja dva dana događalo u Zagrebu? Na prvi pogled nam se čini kako gledamo sukob braniteljske populacije u borbi za svoja prava protiv aktualne demokratski izabrane vlasti koja im ne želi dati ta prava, mada većina nas stvarno niti ne zna koja su to tražena prava!

Da li su njihovi zahtjevi opravdani? To mi obični građani Hrvatske teško možemo znati, možemo ovisno o svjetonazoru, činjenicama ili dokazima s kojima smo više ili manje upoznati prihvatiti kako su hrvatski branitelji u prosvjedu opravdano nezadovoljni svojim statusom u društvu i pravima koja su im dodijeljena ili nedodijeljena (što za sebe može kazati i velika većina građana Hrvatske) ili možemo pretpostaviti što također ima stanovitu čvrstu podlogu, njihove izmanipuliranosti od strane određenih političkih krugova, koji ovim putem žele osvojiti maksimalnu moguću vlast na sljedećim izborima, po mogućnosti dvotrećinsku.

Čini mi se kako su sva događanja u zadnjih 222 dana s kulminacijom u posljednja dva dana sve samo ne naš domaći uradak, zašto mislim tako, pa čisto sumnjam da se u bilo kojem dijelu svijeta nešto značajnije događa, a da nije nadzirano, usmjeravano ili u potpunosti potaknuto od strane određenih svjetskih sila…, pitanje koje se nameće samo po sebi, zašto je tomu tako?

Svi smo svjesni da smo osamostaljenjem naše Domovine ujedno prihvatili i kapitalistički sistem, odnosno tržišnu ekonomiju uz sva prava i mane koje idu uz taj društveni sistem, odavno je poznata fraza koja kaže kako je kapitalizam kanibalizam, ima li u tome istine, naravno, osim što smo u kapitalističkom društvenom uređenju ljudska bića, svi smo i roba na tržištu, pa se kao takvi prilagođavamo i prodajemo i sve činimo u svrhu egzistencije kao primarne ljudske potrebe, zaboravljajući što smo bili i gdje čovjek treba ići, gazimo preko svega i svih s jednim jedinim ciljem, osiguranjem vlastite egzistencije pod svaku cijenu, u potpunosti gubimo empatiju prema bližnjima, dobri su nam samo oni koji su uz nas ili s nama, drugi nam nisu dobri i to nikada neće biti, jer ne prihvaćaju našu ideologiju, iskoristiti i odbaciti kao staru krpu, istinski odbaciti čovjeka… dotle je došla naša empatija prema bližnjima…, postavlja se pitanje, koliko je to nadzirano, omogućeno i kontrolirano?

Odgovor koji se kao posljedica cjelokupnog stanja sam po sebi nameće kao logičan je narušena ravnoteža među svjetskim silama, a što je narušilo ravnotežu, pa sam svjetski ekonomski model koji je stavljen pred nas kao spasonosan i jedini opravdan, da, kapitalističko korporativni model je taj koji nas pretvara u roblje i bezmisleće ljude koji žive kako bi radili i bili poslušna biračka mašinerija, te u eventualnim sukobima topovsko meso i ništa više od toga, a sve to samo zato što su se sukobile najmoćnije megakorporacije.

Mnogi će postaviti pitanje, pa koje su to velike korporacije na našim prostorima, pa za sada imamo samo par lokalnih velikana, ali to je samo začetak, zasigurno ćemo dočekati tu kod nas svjetske korporativne moćnike, crpsti će naftu i plin iz Jadrana, bez obzira na posljedice, uništavat će naša prirodna bogatstva bez grižnje savjesti, napokon će netko, ali to na žalost nećemo biti mi, učiniti od Slavonije zemlju koja može hraniti pola Europe, a nama će ostaviti mrvice, tek toliko kako bi radna snaga životarila u svom neznanju, zašto, pa samo zato što ćemo im to dopustiti, mi ćemo se svađati i dijeliti, a oni će parazitirati na našim tijelima, ona stara narodna, „zavadi pa vladaj“, je danas aktualnija negoli ikada prije ali je tako lijepo upakirana kroz moderan način življenja, tehnologija, mediji koja nas zaokupljaju i čine empatijski i društveno retardiranima su osnova za stvaranje i manipuliranje s poslušnicima sistema koji jede svoje ljude.

Kapitalističko korporativni sistem ima samo jedan cilj, a to je širenje utjecaja i kontrole nad što većim tržišnim područjem, pri tomu ne prezajući s kojim sredstvima će ostvariti cilj, da, potpuna je istina da njima ljudski životi nisu niti najmanje bitni, par stotinjaka tisuća mrtvih više manje je najmanji problem, zemlja je ionako pred prenapučenjem, radne snage ima svugdje i samo čeka poziv kapitalističkih korporacija!

Situaciju koja se odvija kod nas i oko nas je skrivena od nas, previše je velika, a možda i nevjerojatna za pojmiti, a ono što mi u konačnici kao posljedicu manipuliranja viđamo i osjećamo je radikalizacija i podjela društva.

Mislim da je Hrvatska zemlja koja najbolje oslikava tu podijeljenost, jer je naša zajednička Domovina, društveno i politički podijeljena točno na pola, nema bolje situacije za manipulaciju negoli je to naša situacija, a situacije koje se oslikavaju u Europi nam to zorno pokazuju, sukob u Ukrajini, Charlie Hebdo u Francuskoj, nedavne demonstracije protiv vlasti u Mađarskoj, još uvijek aktualni događaji u Makedoniji, svaka država koja se pokuša odvojiti od određene kapitalističko korporativne sfere utjecaja ili je dovoljna samo želja za kontaktom s drugom korporativno kapitalističkom stranom, biva jednostavno kažnjena uvlačenjem u podijele i sukobe, da li je to slučaj kod nas, nije lako odgovoriti, ali se nesumnjivo vidi da trenutna Vlada zastupa interese koji su bliži EU konceptu poimanja političke i društvene stvarnosti negoli je to oporba koja željno radi na tomu da dođe na vlast, a njihov cilj koliko god se činio podjednako europskim putem, ipak više naginje militarističkom NATO utjecaju ili otvoreno kažimo utjecaju SAD-a, da li je to dovoljno za sukob, čini se da je, jer i mi ovako mali se svrstavamo i prilagođavamo zahtjevima korporacija, EU nastoji balansirati s dva u potpunosti suprotstavljena kapitalističko korporativna pola i s time gubi svu svoju snagu i utjecaj, a čini se kako to odgovara samo korporativnim silama na svim stranama, što više zemalja padne pod određenu kapitalističko korporativnu sferu utjecaja, stvaraju se uvjeti za lakšu borbu sa suprotstavljenim taborom, ne treba biti genij i ustvrditi kako su suprotstavljene sile SAD i Rusija, te EU koja u svojoj malodušnosti pokušava manevrirati između dva korporativna diva, kolateralne žrtve su u pravilu nestabilni i podijeljeni narodi… ono što mene zanima je, jesmo li mi u Hrvatskoj podijeljeni na umjetan način?

Neću uopće kalkulirati i filozofirati s odgovorom koji se po mojem mišljenju nameće kao jedini relevantni, otvoreno ću kazati, da, mi smo umjetno podijeljeni i to će nas koštati budućnosti, možda je za našu budućnost ionako kasno, ali trebamo osvijestiti činjenicu da smo s podjelama prodali našu djecu i njihovu budućnost u ruke korporativnog kapitalizma!

Dean Mladenović

Dean je izvršni urednik na www.bloggers.media. Glavne internetske preokupacije koje voli su internet marketing i praćenje utjecaja interneskih medija na korisnike. Veliki ljubitelj blogova kao vrela informacija, zanimljivih priča i jedinstvenih misli.