
Neki novi klinci
14/07/2015
Priča o Zvončici
01/09/2015I kamatu našu svagdašnju daj nam danas
Uuuh, živci mi samo tako prorade kada pomislim na kamate, valjda je to onaj iskustveni strah, bile te iste kamate za neki kredit, kamate za kašnjenje prilikom otplate nekih računa ili mnogih drugih nameta kojima nas bombardiraju i pretvaraju te iste namete u nešto što se „zakonski“ mora platiti…, kada promišljam o tome sjetim se još nečega što me frustrira, onoga što kao najveći broj 1 stoji u Ustavu Republike Hrvatske, a zvuči veoma gordo i obećavajuće…
Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
Tri boldane fraze, da fraze, jer ne znam kako bi ih drugačije nazvao kažu kako je Republika Hrvatska socijalna država i kako vlast proizilazi iz naroda i pripada narodu, te je narod slobodan i ravnopravan, iskreno, moram se zapitati, pa je li taj narod normalan, taj isti narod koji po Ustavu Republike Hrvatske ima vlast i načelno je slobodan, sam sebe mlati s kamatama i nametima, pa onda kuka, evo i ja kukam, zasigurno nisam normalan kao niti ostatak naroda u ovoj divnoj zemlji gdje novčano jedino još funkcioniraju banke, osiguravajuće kuće i javna uprava.
Evo kratkog kamatarskog opisa na mom primjeru, naime prije 5 godina sam se vratio s poduljeg bolovanja, a kao što znate, primanja su značajno manja dok ste na bolovanju, pa ste prisiljeni posegnuti za resursima koji su vam na raspolaganju pa se shodno tome stvori stanoviti dug, e da, zahvaljujući iznimno socijalno osjetljivom ovršnom zakonu, od tada sam na ime glavnice duga kod nekoliko vjerovnika, bilo da se radi o bankama, elektrama, komunalcima, stambenim upraviteljima itd. u iznosu od cca 37.000,00 kuna, na ime kamata, raznih sudskih, javnobilježničkih, FINA-inih i vjerojatno još nekih „troškova“, vratio ukupno preko 240.000,00 kuna, naravno svijetlo na kraju tunela se nazire i to zahvaljujući narodu koji ima vlast…
Znate što me tješi, činjenica kako je Republika Hrvatska socijalna država i kako narod ima vlast, a sukladno tome i ja imam vlast, što bi bilo kada narod ne bi imao vlast, a samim time niti ja, pa vjerojatno bi se taj dug mjerio u milijunima kuna, hvala ti moj narode što već 25 godina biraš vlast koja tako lijepo čuva tekovinu iz Članka 1. Ustava Republike Hrvatske i što sam zahvaljujući tome ja samo običan dužnički rob, a ne klasični rob u nečijem vlasništvu ili se možda samo zavaravam!?
Svoji na svome ponosno stojimo, hranimo banke i ostale parazitske tvorbe na našim dušama i tijelima, stvarno ne znam koliki je točan broj uhljeba u javnoj upravi, ali zasigurno je ogroman, jer o tomu se priča već niz godina, a svi znamo kako su i ljudi zaposleni u javnoj upravi narod, e baš taj narod iz javne uprave, čast izuzecima, čini situaciju u našoj zemlji politički nepromjenjivom.
Na moju i žalost ljudi koji su osjetili blagodati ovakve socijalne države i oni (uhljebi) su dio one vlasti koja proizilazi iz naroda i pripada narodu, a svi znamo kako vlast ne voli gubiti izbore, pa je tako odlučeno kako će se reforma javne uprave početi odrađivati 2020. godine, znači davno smo detektirali jednog od glavnih potrošača naših stvorenih dobara uz bankarsku družbu koja nam naplaćuje zamišljeni kamatarski novac (za nas stvarni novac), ali nećemo se baviti s njima još punih pet godina, ma fantastično, mi narod koji živi u socijalnoj državi i po Ustavu imamo vlast, pustit ćemo da sami sebe „legalno“ iscrpljujemo i potkradamo još „samo“ pet godina, tako barem kažu, imam neki osjećaj kako će narod koji ima vlast taj rok kasnije produžiti, jer će uhljebski narod opet imati vlast i slobodu u socijalnoj državi, kao i do sada…
Poanta cijele ove moje svagdašnje kamatne jadikovke je u činjenici kako na tržištu postoji određena količina novaca, dakle, imali vi kredit ili neki drugi „dug“, svakako morate vjerovnicima vratiti višestruko, onda se počne postavljati pitanje kada stotine tisuća ljudi ima takva dugovanja u zemlji od nešto malo više od 4 milijuna stanovnika, gdje pronaći novce, novaca nema, ne može se izmisliti, onako kako ga izmišljaju banke, novac se mora stvoriti, stvoriti se može jedino radom, da li nam je to naša socijalna država omogućila, nije, ona nam u ovom socijalnom paklu stvara još teže uvjete za rad i život, ako uopće imate posao koji je usto i plaćen, do ne tako davno, ljudi su radili kako bi od toga živjeli i to u punom smislu te riječi, a sada ljudi žive kako bi radili i stvarali za banke i uhljebe, javlja mi se neopisiva želja za drugačijom vrstom izražavanja, da, jebeš takav život…, znači ja i mnoštvo drugih ljudi se muči otplatiti glavnicu, a naša socijalna država dozvoljava lihvarsko opterećivanje svojeg naroda s kamatama, apsurd, ne mogu skupiti niti za glavnicu, a oni mi još na grbaču natovare kamate!
Svi mi koji igrom sudbine upadnemo u kamatni pakao, mada smo prije nego što smo dospjeli u takvo stanje možda i mi sami mislili kako se to događa samo nekima tamo, neodgovornima, koji ne znaju ili su nemarni prema novcima, sami su si krivi, dužnost je širiti istinu, istina je jednostavna, koliko god oni koji još uvijek misle kako uspješno plivaju u ovom neoliberalnom sistemu, trebali bi znati kako će taj neoliberalni kapitalizam početi i njih vući pod vodu, ako ne njih, onda njihovu djecu, ako ne djecu, onda njihove unuke, uglavnom, na kraju više nitko neće plivati, čak niti oni koji su parazitirali na nama, jer kada nema hrane, onda i paraziti ugibaju.
Navodno nam je uzor zakonodavstvo i gospodarstvo razvijenih zemalja EU koje također u svojim ustavima imaju ugrađen socijalni mehanizam temeljen na slobodi i jednakopravnosti, koji je naravno u službi građana i gdje narod isto kao i mi ima vlast u svojim rukama.
Za kraj jedan primjer na osnovu gornjeg paragrafa, čuo sam kako neke razvijene zemlje postupaju prema vjerovnicima, npr. u Njemačkoj ako ste dužni 1.000,00 eura, svi ostali troškovi (sudski, javnobilježnički itd.) ne smiju biti ukupno veći od tog duga, zanimljivo zar ne, kod nas to može ići u nebesa, jednostavno kod nas nema granice, valjda ima više vrsta socijalnih država pa od tuda i ta razlika, pa što kazati, valjda nas ta raznolikost obogaćuje, neke puno više, a neke uopće…, ja koji pripadam skupini uopćenih, želim onako od srca našim empatičnim, narodnim, socijalnim i slobodarskim vlastima poručiti, jebala vas kamata, da vas jebala!

Dean je izvršni urednik na www.bloggers.media. Glavne internetske preokupacije koje voli su internet marketing i praćenje utjecaja interneskih medija na korisnike. Veliki ljubitelj blogova kao vrela informacija, zanimljivih priča i jedinstvenih misli.