Kako će nam opet ukrasti glasove
25/10/2015Sloboda, jednakost, bratstvo ili smrt
15/11/2015Kazalište potlačenih
„Svi smo mi umjetnici. Mi želimo razviti sposobnost koju nam je ukralo obrazovanje. Mi bismo trebali odbaciti obrazovanje koje nije popraćeno odgojem. Obrazovanje znači biti vođen, učiti da su dva i dva četiri. Dok odgoj znači pomagati ljudima da razviju znanje koje je u njima i da stvore sve izume koje su sposobni.“
Augusto Boal
Kazalište potlačenih ili forum kazalište je interaktivna kazališna forma gdje angažirana publika putem dijaloga i intervencija na sceni pronalazi rješenja prezentiranih društvenih problema. Zbog svoje dinamične prirode forum kazalište je najraširenija tehnika kazališta potlačenih. Forum kazalište je slobodan aktivistički proces koji se sastoji od niza radionica, kazališnih vježbi, dijaloga, igara i tehnika kroz koje se oblikuje predstava.
Predstava se prezentira publici koja aktivno sudjeluje dijalogom i intervencijama na rješavanju predstavljene problematike na sceni. Radionice i predstave forum kazališta namijenjene su apsolutno svima i primjenjive u nizu različitih životnih situacija. Obzirom da se predstava oblikuje i stvara kroz radionice, sudionici su istovremeno i glumci i redatelji. Njihov je zadatak isprovocirati publiku da im konstruktivnim dijalogom pomogne u pronalaženju rješenja problema. Glumačko iskustvo nije potrebno. Radionice su kreativne igraonice.
Kazalište potlačenih potiče promjene i poziva na akciju u realnom životu baveći se lokalnim socijalno-društvenim problemima. Cilj kazališta potlačenih je humanizacija čovječanstva.
Začetnik i tvorac kazališta potlačenih je brazilski redatelj, politički aktivist, kazališni stvaralac i pisac Augusto Boal (16.03.1931.-02.05.2009.). Tijekom 1960-ih godina Boal počinje oblikovati i razvijati svoju ideju kazališta potlačenih, političkog kazališta namijenjenog promjeni društvenih odnosa, kojeg je forum-kazalište tek jedna u nizu korištenih metoda. Tehniku forum-kazališta prvi je put primijenio 1973. u Peruu, u okviru programa opismenjavanja stanovništva, prepoznavši da kazalište omogućuje nepismenima, neobrazovanima i potlačenima da izraze svoje stavove i uvjerenja. Boalje objavio knjige „Kazalište potlačenih“, „Igre za glumce i ne-glumce“ i „Legislativno kazalište“, osnovao nekoliko centara i družina kazališta potlačenih, a 1981. godine organizirao i prvi festival kazališta potlačenih. Forum-kazalište u tom razdoblju postaje njegovom najutjecajnijom tehnikom.
Zahvaljujući njegovoj neiscrpnoj aktivističkoj energiji, mnoštvu održanih radionica i objavljenim knjigama na tu temu, kazalište potlačenih je danas rasprostranjeno u cijelom svijetu i prakticira se u preko 100 zemalja svijeta. Koristi se u sredinama gdje vrlo poticajno djeluju na ljude u sučeljavanju s aktualnim problemima i mogućnošću djelovanja kroz kazalište. U našoj zemlji se primjenjuje više od 20 godina. Boal nije zaštitio svoja „autorska prava“ već je pustio u svijet ideju kazališta potlačenih kako bi se nastavila razvijati i živjeti neovisno o izvornom konceptu.
Augusto Boal boravio je u Hrvatskoj tijekom pulskog festivala forum kazališta u lipnju, 2008.godine.
Iako najpopularnija i najrasprostranjenija metoda u svijetu, Forum kazalište je tek jedna u nizu tehnika kazališta potlačenih. Kazalište potlačenih realizira se kroz Boalova idejna rješenja Legistlativnog kazališta, Nevidljivog kazališta, Kazališta želja, Direktne akcije i Novinarskog kazališta. Svaka od ovih tehnika može se međusobno kombinirati i nadograđivati jer im je zajednički cilj socijalno-društveni aktivizam.
Prema Augustu Boalu, kazalište je jedno od osnovnih ljudskih djelatnosti, ono je unutarnji ljudski nagon. A predstava nastaje kada čovjek uvidi da sam sebe može promatrati u akciji. On je glumac i gledatelj u istoj osobi. To mu omogućuje kontrolu, a time i promjenu svog ponašanja i svog djelovanja.
Foto: Đulijano Belić
Naša Nataša ima osjećaje koje najbolje oslikava ona od Meše Selimovića. “Bilo bi dobro da sam skitnica. On uvijek može da traži dobre ljude i drage krajeve i nosi vedru dušu otvorenu za široko nebo i slobodan drum koji ne vodi nikuda, koji vodi svakuda”