Žrtve nametnutog rata u Siriji!

Da je rat najveće sranje koje se može dogoditi, znamo odavno, poučeni s tom činjenicom svi ljudi koji znaju kako ratovi ne donose trajno rješenje sukoba, govore i ukazuju na neopravdanost ratova kao sredstva za postizanje bilo kakvih ciljeva, ali na žalost ukazivanjem na zlo koje se u ratovima događa i bez obzira na povijesne i trenutne činjenice o tome kako ratovi djeluju na ljude, ratovi se i dalje kontinuirano događaju i kako stvari stoje, događati će se i dalje.
Koji je povod, naravno uvijek su u pitanju, borba za teritorij, prirodna bogatstva, politički sukobi, vjerski sukobi, teror i mnogi drugi razlozi koji jednostavno ustuknu pred zdravim razumom i puste da ubijanje i razaranje postanu samodostatni argumenti za to isto ubijanje i razaranje.

Tko u svemu tome najviše stradava, pa i to znamo iz povijesnog i trenutnog iskustva (ratovi u Siriji, Libiji, Ukrajini, Iraku i Libanonu, te vječno trusno područje u kojemu izraelska Vlada svako toliko pobije mnoštvo Palestinaca zbog “odmazde”, pri tome razarajući domove i živote civila), što je rat moderniji, to u njemu stradava više civila, zašto je tomu tako?

Kao što vidimo na trenutno najvećim kriznim žarištima u svijetu, sve vojske svijeta se stacioniraju u gradovima i naseljenim mjestima, kako bi ih obranili ili zadržali pod okupacijom, naravno da u tim istim gradovima živi i mnoštvo civilnog stanovništva koje nije vojno aktivno, ali napadače ili oslobodioce to ne ometa u naumu da sa što razornijim naoružanjem osvoje “neprijateljski” grad ne obraćajući previše ili uopće pažnju na civilne žrtve, ratovi se drže one stare, “cilj opravdava sredstvo”.

Dokle će situacija biti takva, ako se nastavi ovakvim tempom i načinom razmišljanja, vjerojatno do konačnog istrebljenja ljudskog roda, ako u međuvremenu kreatori takvih politika ne odustanu od svojih nauma na štetu drugih ili dok ljudska svijest ne primi na znanje da je ubijanje nešto što bi trebalo biti u suprotnosti s ljudskom prirodom i da je ubojstvo svakog čovjeka, jednako ubojstvu samoga sebe. Na žalost ljudska priroda je destruktivna i kako činjenice govore, teško da ćemo dočekati trenutak kada na zemaljskoj kugli neće biti ratova.

Ratovi ne diraju naša srca dokle god su daleko od nas, tek kada se približe nama ili postanu naš sastavni dio, onda počnemo govoriti protiv istih, dotle smo samo isprazni promatrači koji se svrstavaju na nečiju stranu, kao da se radi o nogometnoj utakmici ili partiji šaha. Bolesno nezainteresirano razmišljanje o tuđoj patnji je sveprisutno i teško da će se promijeniti bez aktivne antiratne kampanje na svim nivoima društvenog djelovanja, status quo i pasivnost ljudi koji žive u “miru” je najgora moguća mjera zanemarivanja i nedostatka empatije prema žrtvama rata od kojih, kako sam kazao, najviše stradavaju civili, žene, djeca i starci.

Vjerujem kako snimka koja prikazuje dijete zatrpano pod ruševinama stambenog objekta u sirijskom gradu Aleppo, zorno pokazuje što rat čini ljudima, potpuno je nebitno tko je zločin počinio i na kojem dijelu zemaljske kugle se je dogodio, ali ipak radi upoznavanja sa situacijom u kojoj se je napad dogodio, recimo kako je povod za bombardiranje okupacija djela grada od strane ISIL-a, a u kojem živi i ovo dijete sa svojim roditeljima, napad su po navodima “sirijskog opservatorija za ljudska prava” izvršile sirijske vladine snage, mada isti bombardira i koalicija predvođena s američkim snagama, mislim da ovo malo dijete koje zorno pokazuje kako zlo rata djeluje na civile nije briga da li su napad na ISIL-ove teroriste izveli jedni ili drugi, ono je bilo žrtva tog napada, a zasigurno nije terorist, već jedno obično malo dijete koje bi trebalo imati pravo na mirno odrastanje i daljnji život, nastala situacija slikovito prikazuje kako je rat zlo koje treba zaustaviti i da ga ništa, ali baš ništa ne može opravdati, niti nafta, niti plin, niti politika, niti religija niti bilo koji drugi “viši cilj”.

Cinično je kako zapadni mediji rat u Siriji i dalje prikazuju kao građanski rat, a svi točno znamo kako je sve počelo, pa čak i lažljivi i licemjerni mediji u službi raznih politika.

Želja za svrgavanjem legalno izabranog predsjednika Sirije Assada krenula je s tzv. “arapskim proljećem” u Libiji, zanimljiva kovanica, nazvati proljećem razaranje i ubijanje, ali maknimo se sada s razloga i povoda za rat u Siriji i pogledajmo video koji je i više negoli šokantan te promislimo o tome kako vlastitom šutnjom odobravamo daljnju vladavinu zla u svijetu, video ne bi preporučio osobama koje ne podnose vjeran prikaz ljudske patnje, s naizgled sretnim ishodom jer tko zna što donosi budućnost ovom napaćenom narodu i “uskrslom” djetetu!

Iskopati dijete ispod ruševina s golim rukama je definitivno pothvat vrijedan divljenja, ali još veći pothvat je snaga ovog malenog djeteta koje je postalo simbol borbe za život protiv zla koje rat donosi nevinim sudionicima istoga. Žrtve nametnutog rata u Siriji zaslužuju prestanak rata, a isti će se dogoditi tak kada svi mi prstom uperimo prema glavnim krivcima za rat.

Sramota kao i svaki drugi rat, sramota za ljudski rod koji dozvoljava patnju i to s osmijehom na licu i neskrivenim licemjerjem!

Foto: screenshot Youtube

Dean Mladenović

Dean je izvršni urednik na www.bloggers.media. Glavne internetske preokupacije koje voli su internet marketing i praćenje utjecaja interneskih medija na korisnike. Veliki ljubitelj blogova kao vrela informacija, zanimljivih priča i jedinstvenih misli.