Je suis Charlie – Ja sam Charlie!

Dogodilo se ono što se je moralo dogoditi prije ili kasnije, nema sumnje da se ovakvi događaji kao što su ubojstva novinara francuskog satiričnog časopisa Charlie Hebdo u Parizu dogodio kao sukob civilizacija (svi znamo što se događa u Libiji, Siriji i Iraku i svi znamo kako je počelo). Teroristički čin fanatičnih islamističkih boraca koji su novinare iz redakcije Charlie Hebdo ubili prvenstveno kao čin osvete te kao upozorenje svima onima koji se usude dirnuti u skrnavljenje islamskih svetinja.

Kao što je poznato novinari i karikaturisti redakcije Charlie Hebdo nisu objavljivali samo karikature islamskih svetinja, bio je tu cijeli niz karikatura kršćanskih svetinja, svetinja judaizma i naravno mnoštvo političkih karikatura koje nisu bile drage političarima koji su se našli na njima, ali nikome do sada nije palo na pamet pomno isplanirati napad s ciljem ubojstva novinara koji su na satirični način izražavali svoje viđenje svijeta, te ih kazniti zbog toga oduzimanjem života.

Naravno, uvijek se postavlja pitanje gdje je krajnja granica slobode izražavanja i da li ista treba postojati, novinari i karikaturisti bi zasigurno trebali znati da s objavljivanjem religijskih karikatura koje se izruguju nečijim svetinjama diraju u osjećaje vjernika, da li u Francuskoj postoji zakon koji sankcionira širenje vjerske, rasne i nacionalne mržnje, naravno da postoji, da li su ubijeni novinari širili mržnju, po njihovom viđenju svijeta zasigurno ne, da li je država Francuska to vidjela kao širenje vjerske mržnje, nije, zato što je sloboda govora i izražavanja ispred svega kao temeljno demokratsko pravo, ali na žalost u očima mnogih muslimana i ne samo njih, ono što su radili novinari i karikaturisti iz redakcije Charlie Hebdo je bio čisti oblik širenja vjerske mržnje i izrugivanje njihovim svetinjama, njih se ne tiče što su oni “širili” mržnju i prema drugim religijama, oni su sa svojim djelovanjem postali njihovi vjerski neprijatelji, a kod osoba koje su indoktrinirane radikalnim fundamentalizmom to je dovoljan okidač za sukob i ubijanje skrnavitelja svetinja.

Na stranicama index.hr je objavljen transkript razgovora Kouachija i novinara BFMTV-a gdje Cherif Kouachi objašnjava zašto je počinio ovakav zločin!

Da li išta može opravdati ovakav grozan zločin, naravno da ne, niti jedna od tri velike monoteističke religije na našim prostorima ne odobrava ubijanje, ovakav zločin osuđuju svi ljudi slobodnih svjetonazora među njima su i mnogi vjerski čelnici od kojih i muslimanski, kod nas je taj zločin jasno osudio Muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj Aziz efendija Hasanović, zločin je također osudio i Reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Husein efendija Kavazović, a čak i neki od kojih su Francuzi i ostali Europljani to najmanje očekivali, Hezbollah i Hamas.

Što nam to govori, ubojstva novinara satiričkog časopisa Charlie Hebdo osuđuju svi tolerantni ljudi i nikakva religijska opravdanja za ovakav zločin ne postoje. Da li će se ovakvi zločini događati i ubuduće, zasigurno će ovaj nemili događaj imati velike posljedice po samu Europu, islamska zajednica u Europi će biti najjače pogođena, jer je ovaj “nepromišljeni” zločin više nego dobrodošao raznim desničarskim skupinama koje se “bore” protiv islamizacije Europe, a povod za daljnje akcije im je serviran od strane ekstremista s druge strane, niti islamistički ekstremisti neće mirovati, ovo im je bio dokaz da se europsku demokraciju može raniti i uznemiriti.

Kao što to obično biva, ovakvi događaji pobuđuju mnoge teorije zavjere, mogli smo ovih dana pročitati razne teorije, čak i one koje govore o insceniranosti napada, poučeni iskustvom znamo da takve interpretacije nikada s dokazima ne ugledaju svijetlo dana, a ako u njima ima istine, onda trebamo znati da je Europa na pragu gubitka demokracije kao pogonskog goriva za slobodu izražavanja, slobodu govora i zajedničkog suživota. Znamo što nam povijest govori o insceniranim zločinima, znamo kakvi su zločinci u bližoj i daljnjoj povijesti dolazili na vlast i što je nakon toga uslijedilo!

Ima  li itko koristi od ubijenih novinara, policajaca i samih egzekutora, naravno da ne, barem ne nitko normalan, Europa mora ostati svjetionik demokracije, tolerancije, religijskog i multikulturalnog suživota, jer ako to nestane, nestat će i sama Europa kakvu smo do sada poznavali.

Ovo su imena 12 osoba ubijenih u terorističkom napadu na redakciju Charlie Hebdo: Stephane Charbonnier, Jean Cabut, Georges Wolinski, Bernard Verlhac, Bernard Maris, Philippe Honoré, Michel Renaud, Mustapha Ourrad, Elsa Cayat, Frederic Boisseau i posljednja dvojca koji su bili policajci zaduženi za osiguranje redakcije, Franck Brinsolaro i Ahmed Merabet.

Ovih dana ljudi sa svih strana svijeta identificirajući se sa žrtvama govore Je suis Charlie – Ja sam Charlie, s nadom da se ovakav zločin više nikada neće ponoviti i da će Europa ostati mjesto suživota raznih nacija, rasa i religija!

Dean Mladenović

Dean je izvršni urednik na www.bloggers.media. Glavne internetske preokupacije koje voli su internet marketing i praćenje utjecaja interneskih medija na korisnike. Veliki ljubitelj blogova kao vrela informacija, zanimljivih priča i jedinstvenih misli.