Razgovori o smislu, ljubavi, talentima, prirodi, prepoznavanju, izazovima…

„Zemlja bi nas poljubila, samo kada ne bi bili toliko zagledani u svoj razum“

Izlazite što češće vani, u prirodu. Ona je učiteljica života, vraća nam stostruko energiju izgubljenu po kancelarijama,  tvorničkim pogonima, u automobilima, na cestama, ispred televizora ili jednostavno u nemoći radi nezaposlenosti. Nije teško, nekome je blizu morska obala, nekome riječna, nekome šume i livade. Ne iziskuje napor, prepustite se uživanju, razgovarajte, pogledajte u sebe, istražujte.

Mislim, zapravo znam, svatko na ovome svijetu ima poneki talent, ili više njih, ali samo jednu srodnu dušu. Jedan od temelja za uravnoteženost i mir duše, kao i veselja koje u srcu osjećamo u tome je da je nađemo, a talente prepoznamo i razvijamo. Srodna duša je oduvijek i zauvijek, nije tvoja, vi ste jedno, a talenti su dar životu, talenti su neprocjenjivi, ne možeš ih kupiti, ne možeš ih naslijediti, posuditi, pa ni izgubiti … talenti su nešto što ti je dano s namjenom, zato su vrijedni poštovanja.

TKO ZANEMARI VLASTITE TALENTE, NA KRAJU IZGUBI SAMOGA SEBE,  A SRODNU DUŠU KADA NAĐEŠ, PREPOZNATI ĆEŠ JE U TRENU, I OD TOG TRENUTKA ZNATI ĆEŠ RAZLOG PONOVNOG VRAĆANJA U JOŠ BESKRAJNOST ŽIVOTA, DOK GOD TREBA.

O Ljudima!

Svaki čovjek fantastična je energijska točka, vjerojatno snažnija od svih koje percipiramo izvan sebe. Imamo izuzetno snažan energetski sistem povezan s kozmičkim i zemaljskim silama. Zato je najsmislenije da snagu i mudrost tražimo u sebi samima. Naravno da nam i naša okolina rado pomaže. Priroda čovjeku uvijek rado pomaže. Čovjek se u svom razvoju rado i često zaplete. S vlastitom si energijom ne može pomoći. Tada treba poći u prirodu. Otvorite joj svoje srce i pokažite da je volite, nagradit će vas.

Čovjeka vidim kao višedimenzionalno biće. Srodnici smo svom životu, najbliži životinjama, koje su prve razvile sposobnost opažanja i osjećanja. One su nam najbliže mada smo izgubili kontakt s njima. Veoma blizu su nam i stabla, koja kao i mi žive između neba i zemlje. Ukorijenjena su u zemlji a otvorena prema svemiru.

Što mislim o zemlji?

Kako postoji evolucija minerala, bilja i životinja, tako na Zemlji postoji evolucija elementarnih bića. Elementarna bića nemaju fizički pojavne oblike. Ta bića koja često zovemo vile, anđeli, duhovi, saveznici predstavljaju različite funkcije zemljine svijesti. Zemlja tim bićima brine za šume, biotipove, vodi cikluse rasta. Znamo ih iz povijesnih predaja koja dolaze iz vremena kada su ih ljudi još bili sposobni vidjeti. Ja ta bića vidim kao svjetlosne pojave koji imaju svoju inteligenciju. Svako elementarno biće je kao oblak obavijen oko pojedine  životne strukture. Taj mu oblak prenosi inteligentne impulse Zemlje. Nama se čini da priroda djeluje automatski,  u zbilji je divovski inteligentan sistem.

Pa i kamen, kamen je sastavljen iz mnoštva kristala. Kao naša računala i kristali u kamenu imaju sposobnost pamćenja i davanja informacija. No, ne smijemo zaboraviti vodu koja je posvuda oko nas. Kao i kamen, voda ima izvanrednu sposobnost pamćenja. Kamenje čuva mudrost koju na zemlju odašilje svemir, u vodi je sačuvana mudrost životnih procesa.

Zemlja je živo biće, kao što je i čovjek živo biće. Stari Grci zvali su je Gea. Za svako živo biće važna je unutarnja ravnoteža. Ljudi (mi) izgubili smo osjećaj za unutarnju ravnotežu u sebi i zato djelujemo tako destruktivno na život oko sebe. Posljedica su ekološke katastrofe.

Posljedica toga je i ono što najčešće zovemo stres.

Pojam stres postao je dio svakidašnje komunikacije u kojoj često čujemo: „U stresu sam“, „Ne mogu više izdržati taj stres“, Ovo me ubija“ i slično.

Stres vam je postao dio svakodnevice stoga posvetite dio dana sami sebi, i izađite vani, zaronite u more, prošećite, sretnite se s dragim osobama.

Mogućnost da pojedina osoba poništi negativne posljedice stresa ovisi o njenoj sposobnosti da mu se prilagodi. A tu je osim okoline važan i stav, prije svega emocije.

Uključenost emocija u svakom našem postupku, razmišljanju, planiranju, željama, sjećanjima,… neupitna je, htjeli mi to ili ne. Mislim da nije pitanje kako njima upravljati, a zašto i bi? Već kako ih prihvatiti kao dio naše ukupnosti te s osmjehom na licu krenuti u svaki sljedeći trenutak.

Zašto? Jer svaki sljedeći trenutak donosi izazov!

O izazovu

Izazov je dio tebe, priča koju pišemo našim životima, izazov kao takav vrijedan je i neizbrisiv. Izazov je glasnik vibracija misli i posljedične radnje. Nemojte se bojati izazova, jer su izazovi odabrali vas. „To samo znači da ste pozvani“

Prihvatite svaki izazov sa zahvalnošću. Uočavanje izazova je stvaranje budućnosti gdje ni prije ni poslije nema  značenje pitanja o ulozi ili značaju, već samo praćenje života i budućnosti koja će se dogoditi u trenutku, te joj samo vrijeme treba biti dano da se i dogodi.

Tko, što i kako vas može zaustaviti? Ništa i nitko!

A što sa vlastitim sumnjama?

Ako si ih dozvolite, izbrisati ćete budućnost …i time postati zarobljenici prošlosti. Kad sjećanja blijede pristajemo u vakuumu. U vakuumu si sami ne možemo pomoći, pomaže nam jedino namjera i odlučnost kojima izazov uspijevamo prepoznati i prihvatiti… – i opet postajemo dio kruga vibracija i kreacije.

Hvala Tomiju, Marku P., Branku, Eniu, Nataši, Deanu, Noelu, Davoru, Danijelu, Pepiju i svim dragim ljudima koji su prolazili, sada su i dolaze kroz moje postojanje, za inspiraciju i nezaboravna druženja…

Enes Seferagić - Enki

Kada biste mogli biti bilo tko …tko biste bili? Kada si spreman dijeliti, tada piješ na izvoru.
A tada si spreman čuti glas, vidjeti svjetlo, primati, davati, biti zahvalan.

Biti i ostati ČOVJEK.