Raskrižja

Često puta i bez namjere ili želje da tuda krenemo nađemo se na raskrižju.
Dogodi se nešto, smrt bliske osobe, razvod, dobitak na lotu ( haha ) novi posao, diploma, šansa, dijete……… i većina se zapita „ A kuda sada?”

“ Većina na žalost ostane upravo na tom mjestu i nikada se ne pomakne s njega, upravo zbog svojih sumnji i strahova.”

Realnost je drugačija: sasvim je svejedno kojim pravcem idemo. Kojim god pravcem krenuli, što god radili, život će nam uvijek i iznova nositi i lijepe i ružne stvari…
Zato zanemarite raskrižja, važno je naći put, jer svako sljedeće raskrižje opet vodi na neki put, kako je Nejc lijepo napisao „ Tko traži cilj i ako ga dosegne, ostaje prazan, a tko nađe put, cilj zauvijek nosi u sebi“.

Živjeti sa svjesnim poznavanjem sjena nesigurnosti, sa poznavanjem činjenice kako nas nesreća ili tragedija, sreća ili veselje mogu pogoditi u bilo kojem trenutku; bojati se, poznavati i prihvaćati naš strah, te i pored toga živjeti kreativno i sa nepoljuljanim osjećajima – to sve znači živjeti sa stilom.

Ne vrtite se u krugu, ne trčite za svojim repom, zajebali su nas, raskrižja nema, sve sami kružni tokovi -nađite put!
„U dimu cigarete rastresam se u mirnu modrinu zraka, iščezavam među granje, među cvijeće, a žubor vrutka me ljulja i uspavljuje. Sunce grije, gori tako zlatno i sjajno da kamenje i krute hridi dođoše od tog sjaja mekani i puni života kao bilje.”

Zemlja, šuma, modre planine dršću, trepere kao da će se probuditi, uskrsnuti. Sve je tako prožeto sjajem da bi svijet, čini mi se, sijao kao dragulj u pomrčini, da sunce iznenada ugasne.

Cvijeće pjeva mirisom tratinčica i ivanjskog cvijeća šaren pastorale. Jezero šumi srebrnu himnu, iz tamnih šuma bruje crni koralji. Nebo šušti zastavom od modre svile.

Iz dubine grmlja, gajeva i gore skaču razigrane djevojke, šibajući uzduh znojnom, bahantskom kosom. Kao nabujala bujica struje u bučnoj, krvavoj orgijskoj pjeni niz glasnu goru i kotlinu, a u njoj graja, bleka stoke, duduk gajda kroz pastirski dim, kroz satirsko, vinsko jecanje od požude, kroz Jareće drhtavo, požudno blejanje…………………Probudim se.“

Antun Gustav Matoš – CVIJET SA RASKRŠĆA

Enes Seferagić - Enki

Kada biste mogli biti bilo tko …tko biste bili? Kada si spreman dijeliti, tada piješ na izvoru.
A tada si spreman čuti glas, vidjeti svjetlo, primati, davati, biti zahvalan.

Biti i ostati ČOVJEK.