Nermin Mehić, rođen je u Puli prije 43 godine, uvijek sam volio biti kreativan, ali kist i papir koliko kod da su neograničeni u stvaranju, držali su me uvijek kod kuče, za stolom. Prije 6 godina fotografija mi je ostvarila želju da budem vani u prirodi i kreativan, da zabilježim sve one predivne trenutke koje sam provodio u prirodi i tada je počelo moje putovanje. U početku je to bilo skromno, jednostavno i stidljivo, ali ubrzo se ta strast rasplamsala, to dječje uzbuđenje kad vidiš noćni neverin, rijetku vrstu ptice, igru svijetla i sjene u šumi, leptir u sumraku ili izlazak sunca na jednim od alpskih vrhova, tako sam počeo sam pomicati vlastite granice, graditi samopouzdanje i najbitnije, biti prisutan u trenutku. Naučio (shvatio) sam da imam alat kojim mogu istražiti sav potencijal tog istog trenutka.

Za mene je to jedno predivo iskustvo koje proživljavam svaki dan, ali najvrjednije od svega su ljudi, danas prijatelji, koje sam stekao u svakodnevnim šetnjama i najviše sam zahvalan na njima, jer iskustvo gubi vrijednost ako ga ne podijeliš s nekim. Jer na kraju dana, najljepše je podijeliti to isto iskustvo, bilo to fotografijom ili šalicom čaja.