Boli me ovaj teški Svijet
23/10/2016
Kud plovi ovaj vlak?
04/11/2016
Zimsko računanje vremena
U nedjelju, 30. listopada 2016.godine u 03.00 h pomicanjem za jedan sat unatrag prelazimo na zimsko računanje vremena. Dok se na sjevernoj Zemljinoj polutci prelazi na zimsko, na južnoj kreće ljetno računanje vremena.
Vjerovali ili ne, ima ljudi koji se ustaju u to doba noći da bi pomaknuli kazaljke na 02.00 h. Također ima i onih koji nikada ne pomjeraju svoje satove, već samo prilagode svoj ritam „službenoj satnici“ javnog života. Meni osobno bi to bilo teško izvodivo jer bi se tvrdoglavo držala satnice „čitaj kako piše“ i ostala u trajnom disbalansu sa zajednicom.
Da ne zaboravimo, istovremeno se u Hrvatskoj uvodi obavezna upotreba dnevnih svijetla na automobilima u prometu. To su dva dodatna stresa za vozače. Jedan da ne zaborave upaliti svijetla kada sjednu u vozilo jer bi mogli ostati bez 300,00 kuna u džepu, a drugi da ne zaborave ugasiti svijetla kada izlaze iz vozila jer bi im se mogao isprazniti akumulator. Naravno taj stres je rezerviran samo za vozače starijih modela automobila.
Ujedno se mijenja satnica jeftine i skupe struje, pa ćemo od nedjelje uključivati naše perilice već u 21.00 h po nižoj tarifi.
Ideju o promjeni sata predstavio je američki izumitelj Benjamin Franklin u 18. stoljeću smatrajući da se pomicanjem sata unatrag ljeti iskorištava više dnevnog svjetla.
Ideja uvođenja ljetnog računanja vremena prvi je put zaživjela u Njemačkoj, još za vrijeme Prvog svjetskog rata. Povod tome je bila ušteda energije ugljena. Uskoro je i Velika Britanija počela primjenjivati uvođenje ljetnog računanja vremena. Nakon rata većina zemalja u kojima se sat pomicao ukinule su tu praksu.
Pomicanje kazaljki je ponovno uvedeno zbog velike energetske krize oko 1970.godine, a Jugoslavija je pomicanje sata usvojila tek 1983. godine. Vjerojatno je kriza dugo kaskala da stigne do ovih naših krajeva. Negdje sam pročitala da se danas satovi pomiču u 79 zemalja.
Pomicanje kazaljki na satu nije baš ugodno našem organizmu. Mnogim ljudima remeti ustaljene navike i uobičajeni ritam. Netko se lakše, netko teže prilagođava tim promjenama.
Putin je prije par godina odlučio napustiti uvođenje ljetnog računanja vremena obrazloživši svoju odluku time da to štetno utječe na ljudski i životinjski organizam.
Netko će se zapitati: kakve veze imaju životinje – kao da one brinu o tome koliko je sati. Naravno da ne! Domaće životinje ovisne su o ljudima koji svakodnevno brinu o njihovoj prehrani i mužnji, pa se i njihov bioritam hoćeš-nećeš prilagođava našem.
Ja imam svoj sistem adaptacije. Na žalost, njega si ne mogu svi priuštiti zbog usklađivanja sa svojim radnim vremenom, ali oni koji imaju slobodan i neradni vikend mogu ga primijeniti.
Dakle, već u petak prebacim si satove. Zašto u petak? Zato što mi je vikend ležeran i nije me briga ako ću biti u nekom vremenskom raskoraku s okolinom. Nitko neće ispaštati ako sat vremena uranim ili zakasnim, pa vikend-zbrku pretvorim u svoju osobnu zabavu. Svejedno mi je kada ću se probuditi i kada ću otići na počinak. Do ponedjeljka ću već manje-više biti donekle adaptirana na „novo vrijeme“.
Naša Nataša ima osjećaje koje najbolje oslikava ona od Meše Selimovića. “Bilo bi dobro da sam skitnica. On uvijek može da traži dobre ljude i drage krajeve i nosi vedru dušu otvorenu za široko nebo i slobodan drum koji ne vodi nikuda, koji vodi svakuda”
