Nobelova nagrada za mir je u pravim rukama!

Kada se pogleda lista pojedinaca i organizacija dobitnika Nobelove nagrade za mir, odmah se postavlja pitanje koliko je puta ta nagrada otišla u prave ruke, a koliko je puta bila politički motivirana, od samih početaka dodjeljivanja ove prestižne nagrade među dobitnicima se uvijek nalaze visoki dužnosnici raznih visokopozicioniranih organizacija u svojim matičnim državama ili su to međunarodne organizacije poput Crvenog križa i njihovi predstavnici u tim tijelima, druga značajna skupina su svakako političari, mislim da se na prstima jedne ruke mogu izbrojati političari koji su zaslužili Nobelovu nagradu za mir.

Par primjera koji govore o političarima koji zasigurno nisu zaslužili biti među dobitnicima Nobelove nagrade za mir, ovo je moje osobno mišljenje i ne vjerujem da me itko može razuvjeriti.

1973. godine – Državni tajnik SAD-a Henry A. Kissinger i ministar vanjskih poslova Vijetnama Le Duc Tho koji je istu i odbio primiti, zašto ju je odbio primiti, odgovor je vjerojatno jednostavan, zbog licemjerja koje je pokazala međunarodna zajednica dok su milijuni stanovnika Vijetnama poginuli u tom nametnutom im ratu, a kao drugi razlog se može navesti da je nagradu dobio i primio Henry A. Kissinger koji je bio u najvišem rukovodstvu SAD, zemlje koja je izvršila napad na Vijetnam, a nagrada je bila dodjeljena za mir u Vijetnamu.

1978. godine – Predsjednik Egipta Mohamed Anwar Al-Sadat i premijer Izraela Menachem Begin, također zanimljiva situacija oni su dobitnici Nobelove nagrade za mirovne pregovore između Egipta i Izraela, a to što su ti isti čelnici i zaratili i doveli do mnoštva žrtava rata izgleda nije bio kriterij za dodjeljivanje Nobelove nagrade za mir.

1994. godine – Dodjeljuje se Nobelova nagrada za mir za trud da se stvori mir na Bliskom istoku i to opet glavnim akterima samog sukoba, PLO predsjedatelj Jaser Arafat (Palestina), ministar vanjskih poslova Shimon Peres (Izrael) i premijer Yitzhak Rabin (Izrael), da nije tužno bilo bi tragikomično, jer sukob traje do današnjih dana.

2009. godine – Predsjednik SAD-a Barack Obama, dobiva Nobelovu nagradu za mir zbog poziva na smanjenje zaliha nuklearnog naoružanja i rada za mir u svijetu. Ova nagrada je upitna u svijetlu događanja koja su se dogodila nakon primanja iste, odnosno zbog ratnih djelovanja u kojima je SAD sudjelovao dok je na čelu SAD-a još uvijek Barack Obama, a također i iz razloga što se postavlja pitanje koliko bi puta manje zemaljska kugla bila raznesena nuklearnim naoružanjem koje je preostalo u odnosu na ono koje je uništeno, odnosno smanjeno, beznačajno.

Dakle smatram da je ove 2014. godine Nobelova nagrada za mir u pravim rukama, naime Nobelovu nagradu za mir su dobile dvije osobe, Malala Yousafzai i Kailash Satyarthi i to zbog promicanja školovanja djece i borbe protiv eksploatiranja djece.

Malala Yousafzai najmlađi dobitnik Nobelove nagrade je postala pravi istinski borac za pravo na školovanje djece. Pred svojim uvjerenjima nije pokleknula niti nakon što su Talibani izvršili atentat na nju, jer nije htjela odustati od školovanja, a u svijetu je postala poznata pisanjem bloga na BBC-ovim stranicama na kojemu je pisala o teškim uvjetima življenja pod talibanskom vlašću.

Atentat na Malala Yousafzai se je dogodio 2012. godine, kada su Talibani zaustavili školski autobus u kojemu se nalazila i ona, ispalili su u nju tri metka, jedan od njih je završio u njenoj glavi, zahvaljujući brzoj intervenciji Malala je prebačena u Veliku Britaniju gdje su joj tamošnji liječnici spasili život i omogućili daljnje djelovanje na području prava za obrazovanje djece. Ta sada mlada djevojka, je pokazala što znači pravi angažman u borbi za mir, nisu je zaustavili niti atentat niti mnogobrojni protivnici u njenoj borbi za pravo na obrazovanje sve djece ovoga svijeta.

Malala je 2013. godine održala govor pred Ujedinjenim narodima u kojemu je pozvala na borbu za pravo na obrazovanje djece iz cijeloga svijeta, mala Malala je postala pravi i istinski borac kojega se ne može mjeriti s dobitnicima Nobelove nagrade za mir, a koji dolaze iz političkog okruženja.

Drugi dobitnik Nobelove nagrade za mir je Kailash Satyarthi, čovjek koji je svojim zalaganjem za prava djece u Indiji učinio ono što ne mogu učiniti niti Vlada niti institucije zadužene za to u Indiji. Organizacija Bachpan Bachao Andolan kojoj je na čelu Kailash Satyarthi, oslobodila je više od 80000 djece koja su bila prisiljena raditi, iskreno govoreći oslobodio ih je od ropstva i sužanjstva, ali nije stao samo na tome, već je tu djecu rehabilitirao i osposobio za daljnje obrazovanje, pritom im pruživši djetinjstvo kakvo zaslužuju.

Zato mislim da su Malala Yousafzai i Kailash Satyarthi osobe kakve i u budućnosti trebaju dobivati priznanja poput prestižne Nobelove nagrade, a političari istu mogu zaslužiti tek kada prestane njihova aktivna politička karijera i naravno ako istu zasluže, jer jedino na ovaj način Nobelova nagrada za mir je u pravim rukama!

Dean Mladenović

Dean je izvršni urednik na www.bloggers.media. Glavne internetske preokupacije koje voli su internet marketing i praćenje utjecaja interneskih medija na korisnike. Veliki ljubitelj blogova kao vrela informacija, zanimljivih priča i jedinstvenih misli.