Nemoj da ideš mojom ulicom!
20/03/2015Čista ljubav
26/03/2015Na prvi dan proljeća dislajkam mržnju!
Međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije obilježava se na prvi dan proljeća u spomen na 21.03.1960. godine, kada je u Južnoj Africi ubijeno 69 mirnih prosvjednika protiv aparthejda od strane policije. Prošlo je punih 55 godina od tog tragičnog događaja i 50 godina otkako je usvojena Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije.
Povijest je puna međuljudske netrpeljivosti i netolerancije. Nameće se pitanje do kojeg stupnja se kulturološki razvila naša individualna svijest u sadašnjem trenutku. Ne treba tražiti dalje od svoga dvorišta da vam stvari postanu kristalno jasne.
Većina stavova naših sugrađana pokazuje kako na općenitoj razini ne podržavaju diskriminaciju, a podržavaju multikulturalizam. Lijepo je to znati!
Međutim, postavlja se pitanje koliko smo iskreni i dosljedni u tome, uzevši u obzir da postoji negativan stav prema useljavanju migranata i tražitelja azila, kao i najveća razina netrpeljivosti koju građani iskazuju prema Romima, Bošnjacima ili Srbima. Ateisti preziru vjernike, radnici svoje poslodavce, solidno situirani konformisti socijalno-ugrožene nezaposlene građane, mrze se interesno-ideološki podjeljeni političari i glasači, mali Hrvati su ogorčeni na velike Hrvate, veliki Hrvati na sav ostali svijet. Nerazumjevanje i netolerancija na svakom koraku u svakodnevnom životu! Politika i mediji samo potpiruju podjele i raspiruju pritajenu mržnju. Mržnja budi agresiju. Agresija vodi nemirima i ratnim razaranjima. Današnji civilizacijski svijet je tempirana bomba, koja svakog trena može eksplodirati.
Osvrnete li se samo po svom kvartu spektar je beskonačno širok poput epidemije koja se širi posvuda oko nas. Je li baš svatko od nas ponaosob, ispod uglađene vanjštine duboko u sebi ipak samo licemjerni narcisoid opterećen podjelama i neprihvaćanjem različitosti?
Ukoliko ste doboko uvjereni u svoju osobnu toleranciju vrijeme je da preispitate gdje su granice vaših osobnih ograničenja. To je kao kad ne stignemo počistiti snijeg pred svojim vratima jer se brinemo o snijegu na susjedovom krovu.
Dobra vijest je da svatko od nas ponaosob može pomicati svoje osobne granice svakodnevno. Sve što nam je potrebno sastoji se od toga da naučimo prepoznati svoja ograničenja i djelujemo unutar svog osobnog svemira. I to se onda reflektira prema van čime svijet oko nas postaje lijepše i bolje mjesto.
Kultura nisu kazališne predstave i koncerti… kultura je način na koji se svakodnevno ophodimo prema svijetu oko nas. Moralnost, humanost, solidarnost i socijalna osjetljivost nisu proizvodi robno-novčane razmjene i neprocjenjive su vrijednosti koje treba njegovati. Ne možemo ih reklamirati i prodavati, pa se još k tome osjećati superiornima.
Godišnji kalendar pun je praznika međunarodnih i nacionalnih obilježavanja. Umjesto obilježavanja Dana ljubavi, planete Zemlje, slobode, mira, zdravlja samo jednoga dana u godini, trebali bismo živjeti i slaviti te vrijednosti svakodnevno iz dana u dan tijekom cijelog našeg života.
Stigli smo na ovu planetu bez ičega, u svoj svojoj nagosti i otići ćemo bez prtljage, kako god trošili posuđene resurse u kratkom treptaju vremena koje imamo na raspolaganju.
Ovaj svijet je čudesno mjesto, a naše životno putovanje ionako traje nedovoljno dugo da bismo ga potpuno istražili i upoznali. Zaista je nepotrebno i kontraproduktivno da se međusobno spotičemo jedni o druge cijelim tim putem. Upravo zbog toga, na prvi dan proljeća dislajkam svu mržnju i sve podjele ovoga svijeta!
Naša Nataša ima osjećaje koje najbolje oslikava ona od Meše Selimovića. “Bilo bi dobro da sam skitnica. On uvijek može da traži dobre ljude i drage krajeve i nosi vedru dušu otvorenu za široko nebo i slobodan drum koji ne vodi nikuda, koji vodi svakuda”