Muči vas težina, a dolazi proljeće
12/03/2017
Nitko nije normalan
17/04/2017
To nije prirodno
Odgovorila sam mu: ” A ubiti malenu je prirodno?”
Nisam se tu zaustavila, održala sam mu predavanje o odgovornom držanju kućnih ljubimaca i na kraju mu rekla da ju ovdje sigurno neće eutanazirati.
Kolegica me gledala razrogačenih očiju, zaključila je da će on otići u neku drugu ambulantu gdje će ju eutanazirati, odgovorila sam neka ide gdje želi ali ja tu malenu neću imati na savjesti.
Svih ovih godina jako često sam čula rečenicu ” to nije prirodno”. Ona je dobar izgovor mnogim neodgovornim vlasnicima kućnih ljubimaca koji smatraju da nije prirodno sterilizirati ili kastrirati svoje kućne ljubimce ali je prirodno utapati njihove štence ili mačiće u kantama vode, bacati ih žive u kontejnere za smeće ili po šumama gdje umiru od gladi i muče se danima prije nego li smrt dođe kao spas.
Po njima prirodno je i puštati svoje vlasničke pse da danonoćno kampiraju ispred dvorišta kuje u tjeranju, kolju se, laju i onda izađe vlasnik kuje pa sa prvom letvom dohvati najbližeg psa i dobro ga izudara.
Zašto sve ovo pišem? Zato što me nazvao prijatelj Fabio i rekao mi da je opet pronašao pitomog mačka u groznom stanju. Jedva se kreće, uho mu je živa rana, dehidriran je. Odazvala sam se pozivu u pomoć, uključilo se još nekoliko ljubitelja životinja, dobio je terapiju i napravljeni su testovi koji su na žalost pokazali da je mačak pozitivan i na FIV i na FELV. Najgore mi je kad znam da nekoj životinji nema spasa a ona se mazi. I gleda te onim pogledom: pomozi mi molim te. A ti znaš da pomoći nema. Fabio kaže da se i ovaj mačak mazio, mlad je, možda ima par godina ali izgleda kao starac, ulica ga je uništila, bolest ga je uništila.
Kao ni mnogi drugi za koje njihovi vlasnici misle da su potrošna roba i da ne vrijede par stotina kuna koliko je okvirna cijena kastracije mačora.
Pa onda te mace završe kod Fabija ili Jadranke ili Irene ili Tajane ili Ingrid koji ih spašavaju, smještaju u svoje domove, liječe i strepe nad njima kao da su njihove. Da, kad ozdrave ih steriliziraju jer jedino tako mogu spriječiti nova legla koja čeka ista sudbina: cesta, bolest i smrt.
” Ne mogu kastrirati svog psa,ne mogu mu to učiniti” ili od ženske populacije ” Ne mogu sterilizirati svoju mačku, neće mi nikad oprostiti”.
Psi i mačke nemaju tu razinu svjesnosti. Mačka sigurno ne razmišlja na način: ” Iz veza sa tri različita mačora rodila sam osamnaestero djece, sad sam se zaljubila u mačka Peru, ako me steriliziraju možda me neće htjeti jer mu ne mogu roditi djecu” ili pas : ” Povalio sam pola kvarta, ako me kastriraju niti jedna kuja me više neće htjeti”.
Sterilizacija i kastracija spašavaju živote. Sterilizirani i kastrirani ljubimci žive duže i zdravije, tim zahvatom spriječene su gnojne upale maternice otvorenog ili zatvorenog tipa, tumori maternice, jajnika, testisa a smanjuje se i rizik od tumora mliječnih žlijezda. Spriječene su i sve druge nuspojave tjeranja kao što su teške bolesti,rane i ugrizi.
Ne znam da li ste upoznati sa činjenicom da od jedne nesterilizirane mačke i njenih ženskih potomaka u periodu od sedam godina nastane
420 000 mačaka!
67 000 pasa!
“Ma snaći će se ona već”, to je njihov izgovor. Neće se snaći, na žalost.
Često se sjetim ogromnog sivog mačka iz mog kvarta koji je imao prekrasnu crvenu ogrlicu. Završio je kod mene pun ozljeda, desni toliko upaljenih da nije mogao jesti, sjena onog mačka od nekada, na kraju svog životnog puta. Terapije nisu pomogle. Nisam uspjela pronaći vlasnika, mačak je umro kod mene. Sjećam se kako sam ga mazila i pomislila: ” Tvoj vlasnik ti je stavio crvenu ogrlicu da se zna da si nečiji ali ipak te nije volio dovoljno da se pobrine da poživiš.”
Znate što je prirodno? Prirodno je voljeti svog kućnog ljubimca i osigurati mu zdrav i sretan život. Prirodno je planirati sve što će mu omogućiti taj sretan život, od čišćenja od unutarnjih i vanjskih parazita , preko cijepljenja pa do sterilizacije/ kastracije. Prirodno je znati da smo mi ljudi na vrhu evolucijske ljestvice i da samo o nama ovisi kakvim će životom živjeti naši kućni ljubimci.
Prirodno je i nekad održati predavanje kao što sam ja održala finom gospodinu sa početka priče. Naime, nije otišao u drugu ambulantu i nije eutanazirao kujicu. Vratio se kod nas i sterilizirao ju je….
Na slikama su mama maca Aksa slikana prije sterilizacije i nakon sterilizacije. Nađena je na jednom hranilištu u Puli sa još puno mačaka i bolesnih mačića od kojih mnogi nisu preživjeli. Nakon sterilizacije vraćena je na hranilište. Sve ostale mace sa tog hranilišta su sterilizirane a mačori kastrirani. Aksa i danas živi tamo.
Na drugoj slici je njen sin Max obolio od mačjeg herpes virusa koji mu je prenijela mama, preuzet na privremeno udomljenje, izliječen, udomljen i kastriran. Iz njegovog legla on je jedini preživio.
Da me pitate bez čega ne bih mogla zamisliti život rekla bih bez životinja. Mnogi ljudi traže sreću a ja ju osjećam svakog dana, sjaji u očima pasa.
Svjetlana je naša urednica kategorije o kućnim ljubimcima.
16 Comments
“Mnogi ljudi traže sreću a ja ju osjećam svakog dana, sjaji u očima pasa” i tako se rasplakah kao dete…svetu je potrebno više ljudi kao što ste Vi. Dubok naklon
Draga Sanja, puno Vam hvala na lijepim riječima, jako me dirnuo Vaš komentar.
Svjetlana, hvala ti na ovom divnom i nadasve edukativnom članku 🙂
Dragi Deane svi mi ljubitelji životinja spašavamo ih na razne načine, jedan od mojih načina je i edukacija pa neka samo i jedan neodgovorni vlasnik shvati i nauči nešto iz mog teksta puno je učinjeno.
Baš ste mi puno pomogli. Hvala.
Drago mi je ako sam Vam pomogla . Hvala na čitanju.
Ovdje se spominje sterilizacija i kastracija, a nedugo sam čitala članak da nitko u Hrvatskoj ne vrši sterilizaciju i da je sve to kastracija?
Terminološki gledano sterilizacija znači da neki organ postoji ali nije u funkciji dok kastracija znači da tog organa nema, dakle operativno je uklonjen.
Budući da operativno uklanjamo spolne organe, kod ženke jajnike, jajovode i maternicu ( ovariohisterektomija) ili samo jajnike (ovariotomija), a kod mužjaka testise, izraz kastracija bi terminološki odgovarao.
Međutim, veliki dio veterinara među kojima sam i ja, koristi terminološki izraz sterilizacija za operativno uklanjanje reproduktivnih organa kod ženke te kastracija za operativno uklanjanje testisa kod mužjaka te je takva terminologija uobičajena.
imam puno maca. sve su stelirizirane. hvala divnim ljudima koji hvataju, steriziraju, udomljavaju i ili vracuju na hranilista u Zadru. Ne moram govoriti, ali svi koji se bave ovim humanitarnim činom su pretrpani macama, što privremeno, što na oporavku. Čak preko 20 maca zna biti.
Mrze nas roditelji, rodbina, susjedi… Rekao sam sebi da neću više uopće izlaziti iz kuće da nebi skupio jos koju, ali… mace me same nađu. Ja sam magnet za mačke!
Ja često napominjem da mace žive na ovim prostorima daleko prije stoljeća sedmog, i da smo mi zapravo uljezi na njihovom teritoriju. Žao mi je što gradovi nemaju više razumjevanja za problem ničijih maca. U turističkim mjestima se sustavno truju prije sezone. Evo, počet će… hvala vam na lipo sročenom tekstu. Sve ste rekli kako je.
Dragi Dado, sve pohvale za Vaš trud oko maca. Drago mi je jer osim što ste prepoznali problematiku niste na tome stali nego i djelujete na njenom rješavanju. U potpunosti Vas razumijem jer je i meni kuća pretrpana napuštenim i zlostavljanim životinjama te se često bojim uopće izaći van jer uvijek naiđem na neko siroče. Situacija u Puli je ista kao i u Zadru uostalom kao i svugdje u cijeloj Hrvatskoj.
Ono bitno u cijeloj ovoj priči je prevencija, rješavanje uzroka a ne posljedica a to na žalost gradske vlasti ili uopće ne prepoznaju ili prepoznaju nedovoljno. Zato smatram da je jako bitna edukacija, počevši u vrtićima i školama pa nadalje te pritisak javnosti.
U međuvremenu dok se ne napravi pomak i ne napredujemo kao društvo, drago mi je što iako nam je emotivno i financijski teško, nas magneta za pse i mačke ima sve više i više pa će samim time i više životinjica biti spašeno 🙂
Hvala Vam na čitanju
Zivim u Sisku u gdje sam suocena sa zlostavljanjem zivotinja. Jako volim mace i iselila sam iz jadne sobe ‘Sisak-stana’ i sada zivim u garazi sa macama vecinom sa ulice i nastavljam hraniti mace tamo gdje sam prije stanovala. Napravila sam tim slobodnozivucim macama primjerenije hraniliste gdje svaki dan donosim hranu i vodu.
Ali nerjetko nalazim to hraniliste unisteno. No ja ponovo obnovim mjesto. Znam da bi mace trebale imati mjesto gdje ce u miru jesti, popiti vodu i mirovati. Barem je donesen takav Zakon o pravima zivotinja. No, tko provodi taj Zakon?! I slobodnozivuca stvorenja imaju prava. Ili je ljepse gledati pregazenog jezica, malu macu koja se nije snasla kada su je izbacili iz dotadasnjeg doma. Nemam dovoljno znanja i nemam dovoljno sredstava da ucinim nesto vece, znacajnije.
Brinem se o svojih 9 maca, morskom prasetu i Sivicima (uglavnom su prezivjeli sivkasti jer su ostale potrovali) i uvijek cu pokupiti neku sirotinju da, ako mora, zaspi sita i u miru dok se drzimo da zna da nije sama. Bolujem od IV stadija limfoma NHL i nastojim sto duze pozivjeti. Samo mi je tesko sto nitko nista ne poduzima da se napravi i za mace jednostavno skloniste. Ovdje je puno dosta velikih zgrada prepusteno propadanju a tako bi uz malo truda postale macje utociste. Znam da sam malko dosadna, ali bih htjela , prije nego odem, uciniti barem nesto za malene. Bibo
Draga Biserka,
Zakon o zaštiti životinja postoji ali se jako često ne provodi. Po tom istom zakonu mačke koje su slobodnoživuće ne smiju se ubijati, imaju pravo živjeti na hranilištima te ih treba sterilizirati/ kastrirati. Na žalost, mnogima smetaju hranilišta pa ih uništavaju i mačke truju a ne razmišljaju koliko dobrobiti mace donose čitavom ekosustavu a pogotovo kontroli populacije glodavaca. Kad bi naša svijest bila na višem stupnju ugledali bi se na Tursku gdje svaki kvart ima hranilišta mačaka te osobe koje o njima brinu.Nadam se da će jednog dana i kod nas ljudi shvatiti da moramo dijeliti našu planetu sa drugim živim bićima te da im moramo omogućiti siguran suživot sa nama. U gradu u kojem živim pokrenula sam tu temu prije nekoliko godina, razmišljala sam o hranilištima po kvartovima gdje bi se prema afinitetima stanara odredile osobe koje bi volonterski bile zadužene voditi evidenciju o broju mačaka, njihovom zdravstvenom stanju, sterilizaciji/kastraciji, evidentiranju novopridošlih mačaka, postavljanju automatskih hranilica… Zaključak gradskih struktura je bio da nije vrijeme za to. U cijeloj toj problematici jako je bitna i edukacija s kojom bi trebalo početi od najranije dobi.
Srećom postoje ljudi kao što ste Vi koji macama život na ulici, u vječitoj opasnosti od trovanja i raznih maltretiranja čine boljim i ljepšim.
Takvih ljudi ima sve više, oni čine razliku koja jako puno znači.
Ne znam da li u Sisku postoji neka udruga za zaštitu životinja, možda da se njima obratite za pomoć, da u toj borbi ne budete sami jer je ta borba teška.
Od srca Vam želim sve najbolje, lijep pozdrav
Mi smog dosli sa Novog Zelanda i sokirala sam se da obicni, dobri ljudi ne mogu da shvataju da je sterilizacije najbolji poklon sto vlasnik moze da pokloni svom ljubimcu. Kod nas je to sasvim normalno.
Bravo na odlican tekst. Dugo sam cekala da neko prica o tome i da sterililizacije postane i na Balkanima normalna stvar.
Draga Sarah,
edukacija je kao i kod mnogih drugih tema jako bitna i kod sterilizacije/kastracije. Navike koje se prenose sa koljena na koljeno je često teško iskorijeniti, još kad tome dodamo ljudsku neinformiranost i neznanje pomaci su jako spori. Ipak, napredujemo pa sve veći i veći broj ljudi uviđa koliko su takvi postupci korisni za zdravlje kućnih ljubimaca. Zato su bitna edukativna predavanja i tekstovi te savjeti veterinara kako bi vlasnici shvatili da upravo sterilizacija/kastracija produžuju život njihovih kućnih ljubimaca. Hvala Vam na čitanju.
Lijep pozdrav.
Gospođo Prodanovic,
Vas tekst bi trebalo kopirati,i polijepiti po selima u Slavoniji,vjerujte.Ljudi su toliko bezobrazni,glupi, bahati i nezahvalni. Tretiraju zivotinje kao vrecicu potrosne robe.
I sama sam iz Hrvatske 2014 i 2015 spasila i donijela 5 mackica ovamo za Njemacku,gdje sam ih naravno izlijecila od macje prehlade,kastrirala, cjepila i od tada su ravnopravni clanovi moje obitelji. Sve ukupno imamo 7 macaka,2 Pittbula i zecicu, koja je Bog i batina cijeloj ostaloj bandi, hahahah.
Kastracija spasava zivot, cak produljuje zivot macaka, to mi je poznato. Kod pasa isti slucaj. Na Balkanu, u HR, SRB, BIH vise ne idem, jer ne mogu jednostavno gledati sto cine tim predivnim bicima, tim zivotinjicama koje tako nesebicno djele svoju ljubav i daruju ljudima svoju paznju. Srce me boli, najradje bih ih SVE SPASILA I POVELA SA SOBOM… ali, na zalost, ne ide… a tako je lako i jednostavno spasiti ih sve. Bas kastracijom, jer kontrolira razmnozavanje.
I kada bi npr. u skolama djeca pravila kucice od drveta da se imaju igdje zimi skloniti, situacija bi bila perfektna.. djeci je ljubav prema zivotinjama, uopce ljubav URODJENA te rado primaju odgovornost za hranjenje i brigu za napustenu zivotinjicu… samo moja ideja, a na ovom prelijepom tekstu Vam zahvaljujem od cijelog srca.
Pozdrav od mene i moje obitelji,i ljudske i cetveronozne…
Draga Biljana,
hvala Vam na lijepim riječima i iznimnom razumijevanju problematike. Jednako razmišljamo i dijelimo ljubav prema tim prekrasnim bićima.
Na žalost, tekst bismo mogli polijepiti po cijeloj Hrvatskoj, ne samo po Slavoniji. Polažem nadu u edukaciju i to od najranije dobi. U pravu ste, sva djeca se rađaju dobra i nikome ne žele zlo. Zlom budu okružena kasnije, dok rastu u neempatičnom okruženju.
Srećom, postoje i dobri ljudi koji pomažu životinjama, koji ih spašavaju, liječe, steriliziraju/kastriraju. Ljudi koji shvaćaju koliku nepresušnu ljubav dobivamo od tih čistih, nevinih stvorenja. Svakim danom nas ima sve više i više, mi smo mala vojska s otvorenim srcima za sve napaćene, zlostavljane, napuštene.
I Vi ste jedna od onih koji čine promjenu i hvala Vam na tome. Hvala Vam na spašenim životima.
Mada bismo to željele,ne možemo spasiti cijeli svijet ali svaki spašeni život se računa.
Puno pozdrava Vama i Vašoj obitelji, dvonožnoj i četveronožnoj…