Nitko nije normalan

„Sve što ima temelj u ljubavi opstaje, jer samo se ljubav ne umanjuje, nego zrači svojim svjetlom: ukida razdor, ublažava mržnje, uspostavlja mir u svijetu, ispravlja nepravde, pomaže svima i ne vrijeđa nikoga.“

Neki dan me pita kolegica jesam li ja normalna. Iako je to iz njenog stava i tona moglo zvučati jedino uvredljivo nije me puno uznemirilo, ali me potaklo na razmišljanje.Što je danas normalno i tko je danas normalan? Uvijek pokušavam sagledati širu sliku i uhvatiti širi kontekst. Svatko je rob svojih osobnih ograničenja i žrtva svojih mana i slabosti. Osobne percepcije i stavovi drže nas unutar naših okvira, pa često nemamo kapaciteta sagledati situaciju iz tuđih cipela. I naravno, uvijek smo mi u pravu, a oni drugi su u krivu. Zato uvijek postojimo mi i oni. To se smatra normalnim, mada bi meni osobno bilo normalnije da smo svi zajedno, i mi i oni, ustvari samo MI- LJUDI.

Biti normalan danas predstavlja ukalupljenost u nametnute normative i opće prihvaćene standarde konzumerističkog društva, potrošačkog mentaliteta, globalne medijske hipnoze, egoističkog individualizma i lažno prividne socijalne osjetljivosti.

Biti normalan danas znači da ste se ukalupili u sustav korumpiranog društva i prihvatili novac kao mjerilo svih vrijednosti. Ukoliko ste dozvolili da novac upravlja vašim životom, oblikuje vaša razmišljanja i određuje vaše djelovanje tada je zaista upitno koliko ste normalni. Provjeravajte i preispitujte sami sebe na svakodnevnoj bazi i u svakodnevnim situacijama.

Biti normalan danas predstavlja biti uspješan konzument nametnutog standarda u ovom nehumanom i nemoralnom sustavu. Također je potrebno pripadati jednom stadu, a stada je uvijek dovoljno u ponudi, bilo da su sortirana po nacionalnim, rasnim, ekonomskim, političkim, moralnim ili nekim drugim obilježjima. Stada su nužnost u sistemu „podijeli, zavadi pa vladaj“. Normalno je da ste se odredili ideološki lijevo ili desno. Normalno je, ako ste se odredili lijevo, ne volite one koji su se odredili desno. Normalno je da ste se odredili po pitanju vjere i duhovnosti, te je potpuno prihvatljivo da nemate razumijevanja i tolerancije za one koji su se drugačije odredili po istom pitanju. Oni nisu dio vašeg čopora, oni lete s drugim jatom ptica i njihovo se stado ne miješa s vašim. Potencijalno su oni vaši mogući neprijatelji, zar ne? Percipirate to kao demokratsku slobodu i ne prepoznajete svoju osobnu ograničenost. I tako vam je ugodno unutar vaših limita, da vam ne pada na pamet da svoje stavove, njihove uzroke i posljedice uopće ikada preispitujete. Vi ste sebi uvijek u pravu.

Normalno je da nam se pozicioniraju takve korumpirane vlade koje očigledno konstantno i neumoljivo donose odluke, zakone i propise na štetu naše zemlje i njenog stanovništva. Normalno je da mi to promatramo i komentiramo s distance jer se ne osjećamo nimalo odgovornima. Mnogi ljudi osjećaju svoju građansku dužnost i obavezu da izađu na izbore dok istovremeno ne osjećaju moralnu odgovornost za ishod, rezultate i posljedice istih. Ista stvar je s onima koje politika „ne zanima“ i samo trpe posljedice tuđih odluka. Nekome je normalno birati manje zlo, a nekome opet ignorirati sva zla i sve nepravde, ne trošeći na njih svoju osobnu energiju. Ne postoji zajednički smisao, cilj i interes ljudske populacije. Ne postoji zato što osim što postojimo MI, uvijek istovremeno obitavaju i ONI. Uzročno-posljedično danas živimo u svijetu koji je tempirana bomba, u svijetu u kojem se vodi 3.svjetski rat dok je pola stanovnika planete zabavljeno komercijalnim aktivnostima. Mi smo samo rezervisti, rezervna vojska koja će sutra biti aktivirana na nekom novom bojnom polju ove planete.

Dakle, potpuno je normalno da smo podijeljeni, razjedinjeni, nesolidarni i dok god gledamo na neka druga živa bića kao na manje vrijedna ne zaslužujemo ništa bolje od ovoga što imamo danas. Svatko ponaosob je žrtva svoje osobne egoistične ograničenosti i naše kolektivne civilizacijske razjedinjenosti. I dok god ne prevladamo svoja osobna ograničenja usporavamo evolucijski kotač i onemogućujemo život na planeti u sinkronicitetu.

Jer, na koliko god različitih cvjetova i stabala da smo naišli u životu, nikada ih nismo međusobno uspoređivali i kategorizirali ni po visini, ni po intenzitetu boje, ni po mirisu. Svaki od njih je dao svoj mali i nezamjenjivi doprinos našoj planeti, te smo ih prepoznali i prihvatili kao dragocjene originale. Pa, zašto onda to isto ne činimo i sa svojom vrstom?

Kada nam bude prihvatljiva raznolikost planete i individualna različitost čovjeka u svim aspektima, bez potrebe nametanja i narušavanja tuđeg integriteta i slobode, moći ćemo živjeti na planeti kao jedinstveni i skladni složeni organizam.

Nataša

Naša Nataša ima osjećaje koje najbolje oslikava ona od Meše Selimovića. “Bilo bi dobro da sam skitnica. On uvijek može da traži dobre ljude i drage krajeve i nosi vedru dušu otvorenu za široko nebo i slobodan drum koji ne vodi nikuda, koji vodi svakuda”