Alexandar Supertramp
14/03/2015Na prvi dan proljeća dislajkam mržnju!
20/03/2015Nemoj da ideš mojom ulicom!
„Da ti nije malo kasno za večeru?“, pita mi prijateljica dok joj objašnjavam koji način trenutno primjenjujem za izbacivanje negativne energije. „Ne kuham zašto sam gladna i zašto ću ovo sve da pojedem, nego što ne znam šta ću od sebe. A ima i puno cuka u mojoj ulici, sinoć me jedan dopratio sve do kuće, znaš li ti kad je mene neko zadnji put dopratio?! A da nije cuko?!“
I tako… cuko će jesti, ja ću kuhati, niko ništa nije vidio, niko ništa nije čuo i svi sretni. Ali, šipak.
OK, ne znam baš da li je šipak zabranjeno voće, ali dobro de…
A kako bi vi opisali onu „pravu stvar“ koju rade dvoje „pogrešnih“ ljudi? Zabranjeno voće, slatki grijeh, narodski rečeno švalerancija jest jednako kurvaluk ili stručnim terminom – preljub?! Meni se nijedan ne sviđa nijedno. Ali, se probudio moj nagon za istraživanjem i ukucala sam taj stručni termin na Google pretraživaču. U pokušaju da budem stručna saznala sam neke stručne činjenice. I tako stručnjaci kažu da većina preljubnika nije previše zabrinuta oko toga da li će biti uhvaćeni na djelu. Neki se čak uopšte ne plaše nego zapravo žele da budu uhvaćeni. I šta kad budu uhvaćeni?! E onda su zaskočili ježa s’ leđa, progovara moje unutrašnje JA.
Ipak, da se uozbiljim…
Jedna od definicija glasi: “Preljub ili preljuba u svom najužem smislu predstavlja bračnu nevjeru, odnosno oblik vanbračnog seksa koji predstavlja kršenje bračnih obaveza od strane jednog od supružnika. Bračni partner koji se upusti u vanbračni seks ili vanbračnu ljubavnu vezu je preljubnik ili preljubnica.
U daljem objašnjenju piše da se uglavnom odnosi na monogamni tip braka, na njega se u pravilu gleda negativno a pogotovo ako je preljub učinila žena. Naravno, sve teže posljedice snosimo mi, jer smo “slabiji” pol. Pa tako u nekim slučajevima podliježemo i zakonskim sankcijama ukoliko, ne daj Bože, počinimo preljub. Pu, pu, pu… ne preminulo se. U mnogim zemljama to je krivično djelo i povlači sa sobom određene pravne posljedice ali to je već područje porodičnog prava.
To je ono stručno i konkretno, a ono apstraktno, što se ne može vidjeti nego osjetiti kao kome će televizor a kome veš mašina, psiholozi opisuju kao emocionalni vrtlog. Tada je komunikacija između bračne drugarice, životne saputnice i preljubnika (i obrnuto) gotovo nemoguća. I nastaje eksplozivna reakcija. Kada saznate da ste prevareni prva je izbaciti ga iz kuće. Šta – reakcija. Koga, preljubnika. Ili nju. Ma iz kakve kuće, iz ulice i to zajedno sa zakonskim sankcijama i pravnim posljedicama, sa televizorom na glavi i dupce punom veš mašinom! Opet progovara moje unutrašnje JA. A njegovo unutrašnje ON bi sad na sve to reklo: „Bolje sa biciklom u kurvaluk nego sa mercedesom na posao“. Jako duhovit dečko. Te završio te neke fine visoke škole, te odradio pripravnički, te se zaposlio u državnoj firmi i leži na budžetu. Te se oženio, nekom puno mlađom, muha na nju nije sletila. Pa mu malo, pa hoće pijan na biciklo.
-„Ovo je već treći put u 10 dana da me muči stomak. Počinjem da mislim kako je na nervnoj bazi“, žalim se onoj istoj prijateljici.
-„Uzmi jednu kašičicu kafe, meni to pomogne“.
-„Prijateljice, meni ne može pomoći ni hodžin zapis a kamoli jedna kašičica kafe“.
A nekad sam pila sa rajom iz ulice priljevušu i to smo je doljevali vrućom vodom iz bojlera, pa nisam znala ni šta je gastritis ni da postoji želučana kiselina. Pa smo u onom tzv. talogu što bi ostao na dnu šoljice gledali figure i proricali budućnost. Neku bolju, bez švalerancije jest jednako kurvaluka, bez stručnog preljuba. Ali, sa dva puta.
„Vidim ti dva puta, ‘jedanput’ daj meni, drugi put kome hoćeš.“
Jeste, pa da snosim pravne posljedice i da mi uvedu zakonske sankcije. Nema ništa od toga. Pila se kafa i vozilo biciklo. Mercedesa nije bilo, ni posla, ni preljuba. Jedina podjela među nama bila je na one koji su vozili BMX i poni. Dobro, lažem, bila je i još jedna podjela, na limuna i narandžu. Meni najdraža igra. Igrali smo je ili kod Cicinog oraha ili na Mikijevom brdu. Imali smo i Marakanu. I sve smo imali, osim „savremenog“ i „tehnologije“. Jedino savremeno za nas je bilo kad neko u kući ima priključenu sijalicu na akumulator, jer smo bili uglavnom bez struje zbog te neke podjele, političke.
Kako je prolazilo vrijeme i udarao nas pubertet, udarao nas je i život. Eh, onda je došla i tehnologija. Uz tehnologiju došli su i ‘savremeno’ i ‘stručno’. Iz tog vremena se sjećam one situacije kada je Sema prebacivao kanale na TV-u komšiji svojim daljinskim, iz svog dvorišta. I to u vrijeme kad mu je u gostima bila drugarica. Neka stručna. I bilo je to pravo stručno ometanje. Od strane nas koji nismo vjerovali svojim ušima pa htjeli očima da dokažemo da ulazimo u svijet odraslih. I svijet savremenosti.
Tad smo počeli da se dijelimo na muško i žensko. Polahko, ali nesigurno.
A onda se ja kao žensko zavežem za jednog idiota. Jer, ne važi se da si takva ako se ne vežeš za jednog takvog. Vežeš se, pa se poslije tim istim kanapom možeš objesiti. Jer, šta ćeš drugo kad ima i mercedes i biciklo. Te na posao, te u kurvaluk. A podijeliš s njim skriptu iz Psihologije, pa dragocjeno vrijeme, pa vjeruješ njemu više nego svojim očima pa ti dokaže da ne trebaš više nikome vjerovati.
Ne postoji nijedna jasna definicija ni savjet po kojem bi se trebali voditi kada je u pitanju preljub, taj stručni termin. Tu vam ne može pomoći ni hodža, ni sveštenik, a ni sudija sa zakonskim sankcijama i pravnim posljedicama. Jedino ko vam može pomoći ste vi sami. Nikakva okolina, rođaci, pijatelji, komšije ili istrošeni klišeji po kojima se neki vode pa poslije zarade čir na želudcu kad shvate da su ostale bez televizora i veš mašine. Preljub nije neoprostiv i nešto što može da ugrozi vezu. Istina je da vaš odnos možda više neće biti isti kao prije prevare ali može da ga učini jačim i boljim. Ako je prava ljubav u pitanju, sve se može oprostiti.
Ipak, zbog ljubavi nekad se može preći preko nečega što ne zaslužuje oprost. To moje unutrašnje JA naziva bezobrazlukom. Za njega nema opravdanja. Tad mu (ili njoj) puknite taj bezobrazluk po sred očiju da mu (ili joj) glava zvoni dva dana.
Moj inače dobar prijatelj je za takve znao reći: „Ko je bio cuko lani, cuko je i dogodine. Samo veći.“
Lakše je bilo nekada, kad smo se dijelili samo na BMX i poni, ili na limuna i narandžu. Puno lakše. Brže, ali sigurnije.
Sada imam osjećaj kao da mi život gura prst u oko a ja žmirim i pravim se da se igramo. Volila bih da mogu i danas samo sa jednom rečenicom „Limun je izvršio svoj zadatak“ da okončam igru. No, ne mogu. Moram još da tražim i sebe i druge, da bi se sklopila cjelina i završio zadatak.
Ali, zato mogu usput da se igram žmire i kažem: „Ko se nije sakrio magarac je bio, sto puta žmirio“.
I tako se jedan dotični večeras sa svojom stručnom drugaricom nije sakrio i zato će ubuduće da žmiri kad mu ja kao limun budem prskala u oko, svaki put kad pođe da me stisne. Molim te lijepo, odlučio on jedne večeri da se nađe sa njom baš u mojoj ulici, kao neutralnom terenu, da niko ništa ne posumnja i niko ništa ne vidi. Dok mu ona što muha na nju nije sletila sjedi kod kuće. Eto, ja kokoš, ne vidim u mraku. Mislim, ovo je sarkastično, da neko ne bi pomislio da imam kokošije sljepilo i stvarno ne vidim u mraku. Vidim. Što ne vidim, to osjetim, jer sam žena. I pratim modu. Pa sam kupila te neke retro naočale (poslednji krik mode) dva broja veće naročito zbog ovakvih koji žele na silu postati poznati. I doći u moju ulicu, u kojoj žive „zvezde“ i stručnjaci iz raznih oblasti. Ne može. Ne ide. Trud je u pitanju, dragi moj. Uzalud ti je ako si samo stavio skriptu iz Psihologije pod mišku i prošao kroz visoku školu ako škola i skripta nisu prošle kroz tebe. Uzalud…
Onda sam se, dok sam razvijala te svoje kulinarske vještine, prisjetila kako smo kao djeca pravili papirne avione i puštali ih da lete. Tek sada sam shvatila kako je ustvari lijep osjećaj kad nekog pustiš i uživaš. I ne ustručavaš se upljuvati njegovo ON, jer i život je igra. Pu ja, pu ti!
„Slušaj, nemoj da ideš MOJOM ulicom!“
Your messege is sent…
Pa sad ti žmiri.
I vrati mi moju skriptu iz Psihologije koju sam ti posudila. Očigledno je da ti nije bila ni od kakve koristi. Vrijeme i povjerenje ostavi sebi, trebaće ti više nego meni… kad budeš snosio pravne posljedice.
I tako je limun ipak izvršio svoj zadatak. Odoh sad da nahranim onog cuku.
*Nemoj da ideš mojom ulicom je naziv pjesme srpskog rock banda Riblja Čorba
Volim da pišem, čitam, kuham i idem na fitness. Inspiraciju pronalazim u ljudima. Trenutno sam “single” jer vjerujem da je Bog zauzet pisajući najljepšu ljubavnu priču za mene.