Bicikla i prijatelji

Dogovorila sam se s prijateljicama za našu turu s biciklima, svaki put izaberemo drugačiju putanju, nekih 60-ak kilometara, ovaj put je to bilo od Pule do Barbana i natrag. Bicikla i prijatelji, nešto što napuni moje baterije, odnese nervozu i pruži jedan sasvim drugačiji svijet. Jasno mi je da i drugi faktori doprinose tom mom pozitivnom raspoloženju, vremenski uvjeti, stanje na cestama, opće raspoloženje među prijateljicama i bezbroj drugih sitnica, vidljivih i nevidljivih.

Krenule smo tako i prije dva tjedna, subota, prekrasan ljetni dan, pet cura hita u svoju malu avanturu. Pokazalo se je da je ovaj put avantura bila prava riječ.

Sve je teklo idealno do pred sami Barban kada je jedno osobno vozilo odlučilo preticati kamion koji se je ispriječio svojom sporom vožnjom, išao je kamion toliko sporo da smo ga i mi počele preticati, čini se kako je to bio loš odabir trenutka, automobil iza nas je krenuo preticati odmah iza nas, kako to obično biva, pojavilo se je vozilo u obliku kombija iz suprotnog smjera.

Krajičkom oka sam primijetila kao zadnja u skupini da se vozilo iza nas baca naglo na našu stranu odnosno na mene, bilo je ili u jarak ili pričekati udarac vozila, odlučila sam se na jarak.

Krenule smo moja bicikla i ja prema jarku, ali jarak se pokazao veoma dubokim i strmim tako da ga se slobodno može nazvati provalijom, više nisam bila sigurna u ispravnost svoje odluke, nakon nekih 30-ak metara biciklu je zaustavio panj visine oko 40 cm, ja sam nastavila letjeti još nekih 5 metara i svoju stražnjicu spustila u grm kupina, kao što znate kupine su veoma bodljikave, koliko god da su pridonijele amortizaciji mog pada, toliko su “veselo” djelovale na ostatak mog tijela.

Sve su to u nevjerici promatrale moje prijateljice koje su se ubrzano spuštale prema meni, niti jedno od vozila uključenih u ovu situaciju se nije zaustavilo, kao da sam drage volje odlučila kliznuti u poluprovaliju, dotrčale su do mene i sa zabrinutim izrazima na licima počele s procesom izvlačenja.

Vidjele su da se kod mene miješaju smijeh, plač i bolni izrazi na licu, vjerujem da nikada do tada nisam spoznala bolnost kupinovog grma, mada sam veliki ljubitelj kupinovog vina, ali opcija grma se činila super kada smo pogledali ostatak krajolika, stijena do stijene i stijena na stijeni, čudila sam se kako prije nisam pala s bicikle.

Izvukle su me moje drage prijateljice i sjele pokraj mene na vrući ljetni kamen, s mojeg lica, ruku i nogu su se slijevali sitni tragovi krvi, živa sam i zdrava, sada je samo to bitno.

Pogledali smo moju biciklu, staru svega mjesec dana, to ti je život, prednji kotač u obliku slova V, kostur bicikle lagano uvijen, lanac je ostao negdje po nizbrdici.

Uzele smo biciklu i krenule prema cesti, usput smo našle lanac, bočicu s vodom i moj mobitel, došle smo do vrha i zaključile kako je ipak sve prošlo dobro, moglo je završiti puno, puno gore.

Dogegale smo se do Barbana sa slomljenom biciklom, sjele na terasu kafića i naručile piće, e tu se je dogodio onaj sudbonosni susret, prijatelj bicikala, a po učinjenom i prijatelj ljudi.

Naime Slaviša ima bicycle service, a tako piše i na njegovom autu, takvu ljubaznost nakon što je čuo što nam se dogodilo nisam očekivala, vidio je da smo sve žive i zdrave i da možemo nastaviti s vožnjom, Slaviša mi je u svojoj ljubaznosti posudio potpuno novu biciklu koju je skinuo sa svojeg vozila, što kazati, takvog čovjeka zagrliš, poljubiš i puno mu se zahvališ. Moju slupanu biciklu je ponio sa sobom, rekao je da mu se javim za par dana.

Prošlo je i tih par dana, krenula sam s njegovom biciklom do njegovog servisa u Puli, naravno dočekao me je sa širokim i toplim osmijehom, ostavila sam posuđenu biciklu i pitala koliko sam dužna, odgovor je bio, pa evo pozvala si me na kavu, da takav je Slaviša. nakon nekih 10-ak minuta Slaviša je morao natrag u svoju trgovinu i servis, prije negoli je krenuo priupitala sam ga kada će biti gotova moja bicikla?

Pogledao me je sa čuđenjem, pa dođi vidjeti kako izgleda, divni Slaviša je moju biciklu popravio do neprepoznatljivosti, izgledala je bolje nego kada je bila kupljena, svaku pa i najsitniju stavkicu je popravio, bicikla je nanovo prebojana, stavio je nove naljepnice na nju, zamijenio je oba kotača. Da, Slaviša mi nije želio uzeti niti kune, rekla sam mu da tako ne može poslovati, i da ne mogu pristati na takvu situaciju.

Slaviša je kazao da se on mora ispričati zbog bezobraznih i bahatih vozača jer ne želi da mi jedan takav događaj uništi ljubav prema biciklima i biciklizmu.

Hvala ti Slaviša!

Zdravica Bašić

Zdravica je po struci ekonomistica, istina pod ekonomskim pritiskom. Ono što joj održava raspoloženje na visokom stupnju je svakako praćenje događanja na lifestyle sceni o kojoj piše s entuzijazmom vrijednim divljenja.