Vladimir Vlada Divljan je bio glas i lice mnogih generacija

Osobno me je jako rastužila vijest o smrti Vlade Divljana, 05.03.2015. godine, otišao je čovjek koji je s još nekima pojedincima i grupama načelno utjecao na moj glazbeni ukus, nije to bila samo stvar glazbenog ukusa, već koncepcija cjelokupnog poimanja života onog doba, kako vlastitog tako i poimanja života ljudi oko mene.

Moj prvi susret s frontmenom Idola dogodio se je sada već davne 1981. godine, kada su Jura Stublić i njegova grupa Film, zajedno s Idolima Vlade Divljana krenuli na veliku Jadransku turneju, istina bio sam dijete, ali fasciniranost s viđenim te ljetne noći u sportskom centru Pattinaggio u Puli je nadmašila moja dječačka očekivanja, novi val je bio u svom punom zamahu, tisuće novovalnih lica, punkera, neka potpuno nova urbana ikonografija je bila svugdje oko mene, naravno bilo je tu i mnoštvo ondašnje milicije, koja se niti sama nije snalazila u svemu tome novoviđenom, kružili su i obilazili s očito prisutnom nervozom na licima i na mimici tijela.

Svugdje oko njih je bila mladež koja je odudarala od svega do tada viđenog, našminkani, “izbodeni” sa zihericama, s beđevima omiljenih glazbenih grupa i s raznim porukama, koji su izgleda bili preteča današnjim lajkovima na društvenim mrežama, “poderane” odjeće, mnoštvo kožnih crnih jakni u kombinaciji s džinsom, bijelih košulja s kravatama i sakoima, frizure koje su se razlikovale jedna od druge, irokezi, natapirani, izbrijanih glava, uredno počešljani, da, mladež onoga doba je pokazala neko drugo novo lice, a milicija je u strahu s pendrecima udarila grupu onih koji su bili najbliže bini, kada je krenuo “pogo punk dance”, naravno i to je bilo nešto novo za ondašnju miliciju, valjda misleći da se radi o nekakvom možebitnom, protusocijalističkom napadu na samu pozornicu…, možda u obranu samih izvođača, možda jednostavno treniranje strogoće u strahu od novoviđenog, tko će to znati…, što su mislili ondašnji čuvari reda, vjerojatno niti oni sami nisu bili svjesni nastajanja glazbene, kulturne i povijesti urbanog življenja mladeži toga doba, kao niti mi sami, a vjerojatno niti sami izvođači?

A ono što se u stvari dogodilo je da su krenule prve note i riječi pjesme Maljčiki, a Vlada Divljan je suvereno kao da se ništa neobično ne događa nastavio pjevati, vjerojatno poučen sličnom slikom na koncertima prije ovoga u Pattinaggiu.

Da, prošao je taj koncert, prošle su godine, Idoli su svirali sve do 1984. godine i onda se grupa raspala, Vlada Divljan je nastavio samostalnu karijeru, 1991. godine, odlazi iz Srbije u Australiju, a nakon toga u Beč, vjerojatno je teško proživljavao raspad nekada zajedničke nam države, nije bio čovjek rata i politike, bio je i ostao do samoga kraja čovjek ljubavi s dječačkim licem i dječačkim glasom, glasom koji je odavao emociju svake otpjevane riječi!

Dragi Vlada, otišao si, mislim da smo se oprostili još onda, daleke 1981. godine, kada je završio koncert u Pattinaggiu, otišao si, a ipak si još tu, hvala ti… Vladimir Vlada Divljan bio je glas i lice mnogih generacija, pa tako i moje!

Dean Mladenović

Dean je izvršni urednik na www.bloggers.media. Glavne internetske preokupacije koje voli su internet marketing i praćenje utjecaja interneskih medija na korisnike. Veliki ljubitelj blogova kao vrela informacija, zanimljivih priča i jedinstvenih misli.