bloggers.media1@gmail.com

To nije prirodno

aks prije i poslije

To nije prirodno

Sa rečenicom “to nije prirodno” susrela sam se prvi put čim sam diplomirala i počela raditi u veterinarskoj ambulanti. Fino obučen gospodin doveo je malu preslatku kujicu. Izgledala je zdravo pa sam pomislila da je vjerovatno u pitanju cijepljenje. Rekao je da se malena tjera i da on to više ne može trpiti, svi ti štenci, svi ti mužjaci pred dvorištem, njemu je jednostavno dosta pa ju je doveo na eutanaziju. Nakon prvobitnog šoka počela sam mu objašnjavati da ju treba sterilizirati te koje su prednosti tog zahvata međutim prekinuo me i izjavio ” to nije prirodno”.

Odgovorila sam mu: ” A ubiti malenu je prirodno?”

Nisam se tu zaustavila, održala sam mu predavanje o odgovornom držanju kućnih ljubimaca i na kraju mu rekla da ju ovdje sigurno neće eutanazirati.

Kolegica me gledala razrogačenih očiju, zaključila je da će on otići u neku drugu ambulantu gdje će ju eutanazirati, odgovorila sam neka ide gdje želi ali ja tu malenu neću imati na savjesti.

Svih ovih godina jako često sam čula rečenicu ” to nije prirodno”. Ona je dobar izgovor mnogim neodgovornim vlasnicima kućnih ljubimaca koji smatraju da nije prirodno sterilizirati ili kastrirati svoje kućne ljubimce ali je prirodno utapati njihove štence ili mačiće u kantama vode, bacati ih žive u kontejnere za smeće ili po šumama gdje umiru od gladi i muče se danima prije nego li smrt dođe kao spas.

Po njima prirodno je i puštati svoje vlasničke pse da danonoćno kampiraju ispred dvorišta kuje u tjeranju, kolju se, laju i onda izađe vlasnik kuje pa sa prvom letvom dohvati najbližeg psa i dobro ga izudara.

A mačke i mačori? Tu je situacija još gora, mačke se više ne tjeraju samo u veljači i rujnu nego tokom cijele godine, urlikanje i borbe mačora su stalno prisutne a o bolestima da niti ne govorim.
Pobornike “prirodnog” još bih nekako i razumjela da na primjer mačke žive u šumama ili po livadama punim tratinčica gdje onda te sretne mace trče i drže se za šapice. Zahvaljujući nama mačke žive na asfaltu, na opasnim prometnicama u stalnoj opasnosti od trovanja, zlostavljanja a to nije nimalo prirodno. Ženke su konstantno skotne, iscrpljene, mačori su puni ozljeda od međusobnih borbi a na žalost mačje zarazne virusne bolesti FIV ( mačja sida) i FELV (mačja leukemija) su u rapidnom porastu. Niti jedna od tih bolesti nije zarazna za ljude ili pse a broj zaraženih nekastriranih/nesteriliziranih mačaka je sve veći. Glavni način prijenosa FIV-a su upravo duboke ugrizne rane koje mačori zadobiju prilikom borbi.
Kod nekastriranih mačora nagon je toliko jak da čak kad su u jako lošem stanju čim im je malo bolje opet žele van, u nove borbe.

Zašto sve ovo pišem? Zato što me nazvao prijatelj Fabio i rekao mi da je opet pronašao pitomog mačka u groznom stanju. Jedva se kreće, uho mu je živa rana, dehidriran je. Odazvala sam se pozivu u pomoć, uključilo se još nekoliko ljubitelja životinja, dobio je terapiju i napravljeni su testovi koji su na žalost pokazali da je mačak pozitivan i na FIV i na FELV. Najgore mi je kad znam da nekoj životinji nema spasa a ona se mazi. I gleda te onim pogledom: pomozi mi molim te. A ti znaš da pomoći nema. Fabio kaže da se i ovaj mačak mazio, mlad je, možda ima par godina ali izgleda kao starac, ulica ga je uništila, bolest ga je uništila.

I onda me uhvati takva ljutnja jer se ova smrt mogla spriječiti. Da, na žalost ovaj mačak nije preživio.
Kao ni mnogi drugi za koje njihovi vlasnici misle da su potrošna roba  i da ne vrijede par stotina kuna koliko je okvirna cijena kastracije mačora.
Pa onda te mace završe kod Fabija ili Jadranke ili Irene ili Tajane ili Ingrid koji ih spašavaju, smještaju u svoje domove, liječe i strepe nad njima kao da su njihove. Da, kad ozdrave ih steriliziraju jer jedino tako mogu spriječiti nova legla koja čeka ista sudbina: cesta, bolest i smrt.max prije i poslije

Edukacija je po pitanju sterilizacije/ kastracije najbitnija. Mogu razumjeti da netko nije upoznat sa problematikom ali onda se treba barem potruditi poslušati savjete. Mnogi kućnim ljubimcima pripisuju ljudske osobine što je pogrešno. Koliko puta sam čula pogotovo od muške populacije izjavu:
” Ne mogu kastrirati svog psa,ne mogu mu to učiniti” ili od ženske populacije ” Ne mogu sterilizirati svoju mačku, neće mi nikad oprostiti”.

Psi i mačke nemaju tu razinu svjesnosti. Mačka sigurno ne razmišlja na način: ” Iz veza sa tri različita mačora rodila sam osamnaestero djece, sad sam se zaljubila u mačka Peru, ako me steriliziraju možda me neće htjeti jer mu ne mogu roditi djecu” ili pas : ” Povalio sam pola kvarta, ako me kastriraju niti jedna kuja me više neće htjeti”.

Sterilizacija i kastracija spašavaju živote. Sterilizirani i kastrirani ljubimci žive duže i zdravije, tim zahvatom spriječene su gnojne upale maternice otvorenog ili zatvorenog tipa, tumori maternice, jajnika, testisa a smanjuje se i rizik od tumora mliječnih žlijezda. Spriječene su i sve druge nuspojave tjeranja kao što su teške bolesti,rane i ugrizi.

Ne znam da li ste upoznati sa činjenicom da od jedne nesterilizirane mačke i njenih ženskih potomaka u periodu od sedam godina nastane
420 000 mačaka!

Od jedne kuje i njenih ženskih potomaka kroz sedam godina nastane
67 000 pasa! 

Da ima ne znam koliko dobrih udomitelja opet ih nema dovoljno da udome sve te mačke i pse. I onda smo opet na početku jer kako su nastale sve te napuštene životinje? Od jedne nesterilizirane kuje ili mačke koje su imale neodgovornog vlasnika kojemu nije prirodno sterilizirati svog kućnog ljubimca ali mu je prirodno svoju skotnu mačku ili kuju izbaciti na cestu.

“Ma snaći će se ona već”, to je njihov izgovor. Neće se snaći, na žalost.

Često se sjetim ogromnog sivog mačka iz mog kvarta koji je imao prekrasnu crvenu ogrlicu. Završio je kod mene pun ozljeda, desni toliko upaljenih da nije mogao jesti, sjena onog mačka od nekada, na kraju svog životnog puta. Terapije nisu pomogle. Nisam uspjela pronaći vlasnika, mačak je umro kod mene. Sjećam se kako sam ga mazila i pomislila: ” Tvoj vlasnik ti je stavio crvenu ogrlicu da se zna da si nečiji ali ipak te nije volio dovoljno da se pobrine da poživiš.”

Znate što je prirodno? Prirodno je voljeti svog kućnog ljubimca i osigurati mu zdrav i sretan život. Prirodno je planirati sve što će mu omogućiti taj sretan život, od čišćenja od unutarnjih i vanjskih parazita , preko cijepljenja pa do sterilizacije/ kastracije. Prirodno je znati da smo mi ljudi na vrhu evolucijske ljestvice i da samo o nama ovisi kakvim će životom živjeti naši kućni ljubimci.

Prirodno je i nekad održati predavanje kao što sam ja održala finom gospodinu sa početka priče. Naime, nije otišao u drugu ambulantu i nije eutanazirao kujicu. Vratio se kod nas i sterilizirao ju je….

P.S.

Na slikama su mama maca Aksa slikana prije sterilizacije i nakon     sterilizacije. Nađena je na jednom hranilištu u Puli sa još puno mačaka i bolesnih mačića od kojih mnogi nisu preživjeli. Nakon sterilizacije vraćena je na hranilište. Sve ostale mace sa tog hranilišta su sterilizirane a mačori kastrirani.  Aksa i danas živi tamo.

Na drugoj slici je njen sin Max obolio od mačjeg herpes virusa koji mu je prenijela mama, preuzet na privremeno udomljenje, izliječen, udomljen i kastriran. Iz njegovog legla on je jedini preživio.

Na zadnjoj slici je Micek sa istog hranilišta, također obolio od mačjeg herpes virusa, preuzet na privremeno udomljenje, izliječen, kastriran i udomljen izvan grada u prekrasnu prirodu. Micek trči po livadama.
Svi oni samo su mali dio potomaka mačke neodgovornog vlasnika iz kvarta.

micek prije i poslije

Da me pitate bez čega ne bih mogla zamisliti život rekla bih bez životinja. Mnogi ljudi traže sreću a ja ju osjećam svakog dana, sjaji u očima pasa.

Svjetlana je naša urednica kategorije o kućnim ljubimcima.

14 Komentara
  1. Sanja 7 mjeseci prošlo

    “Mnogi ljudi traže sreću a ja ju osjećam svakog dana, sjaji u očima pasa” i tako se rasplakah kao dete…svetu je potrebno više ljudi kao što ste Vi. Dubok naklon

  2. Dean Mladenović 7 mjeseci prošlo

    Svjetlana, hvala ti na ovom divnom i nadasve edukativnom članku :)

    • Autor

      Dragi Deane svi mi ljubitelji životinja spašavamo ih na razne načine, jedan od mojih načina je i edukacija pa neka samo i jedan neodgovorni vlasnik shvati i nauči nešto iz mog teksta puno je učinjeno.

  3. Davor 7 mjeseci prošlo

    Baš ste mi puno pomogli. Hvala.

  4. Olgi 7 mjeseci prošlo

    Ovdje se spominje sterilizacija i kastracija, a nedugo sam čitala članak da nitko u Hrvatskoj ne vrši sterilizaciju i da je sve to kastracija?

    • Autor

      Terminološki gledano sterilizacija znači da neki organ postoji ali nije u funkciji dok kastracija znači da tog organa nema, dakle operativno je uklonjen.
      Budući da operativno uklanjamo spolne organe, kod ženke jajnike, jajovode i maternicu ( ovariohisterektomija) ili samo jajnike (ovariotomija), a kod mužjaka testise, izraz kastracija bi terminološki odgovarao.

      Međutim, veliki dio veterinara među kojima sam i ja, koristi terminološki izraz sterilizacija za operativno uklanjanje reproduktivnih organa kod ženke te kastracija za operativno uklanjanje testisa kod mužjaka te je takva terminologija uobičajena.

  5. dado 7 mjeseci prošlo

    imam puno maca. sve su stelirizirane. hvala divnim ljudima koji hvataju, steriziraju, udomljavaju i ili vracuju na hranilista u Zadru. Ne moram govoriti, ali svi koji se bave ovim humanitarnim činom su pretrpani macama, što privremeno, što na oporavku. Čak preko 20 maca zna biti.

    Mrze nas roditelji, rodbina, susjedi… Rekao sam sebi da neću više uopće izlaziti iz kuće da nebi skupio jos koju, ali… mace me same nađu. Ja sam magnet za mačke!

    Ja često napominjem da mace žive na ovim prostorima daleko prije stoljeća sedmog, i da smo mi zapravo uljezi na njihovom teritoriju. Žao mi je što gradovi nemaju više razumjevanja za problem ničijih maca. U turističkim mjestima se sustavno truju prije sezone. Evo, počet će… hvala vam na lipo sročenom tekstu. Sve ste rekli kako je.

    • Autor

      Dragi Dado, sve pohvale za Vaš trud oko maca. Drago mi je jer osim što ste prepoznali problematiku niste na tome stali nego i djelujete na njenom rješavanju. U potpunosti Vas razumijem jer je i meni kuća pretrpana napuštenim i zlostavljanim životinjama te se često bojim uopće izaći van jer uvijek naiđem na neko siroče. Situacija u Puli je ista kao i u Zadru uostalom kao i svugdje u cijeloj Hrvatskoj.

      Ono bitno u cijeloj ovoj priči je prevencija, rješavanje uzroka a ne posljedica a to na žalost gradske vlasti ili uopće ne prepoznaju ili prepoznaju nedovoljno. Zato smatram da je jako bitna edukacija, počevši u vrtićima i školama pa nadalje te pritisak javnosti.

      U međuvremenu dok se ne napravi pomak i ne napredujemo kao društvo, drago mi je što iako nam je emotivno i financijski teško, nas magneta za pse i mačke ima sve više i više pa će samim time i više životinjica biti spašeno :)

      Hvala Vam na čitanju

  6. Biserka-Biba 5 mjeseci prošlo

    Zivim u Sisku u gdje sam suocena sa zlostavljanjem zivotinja. Jako volim mace i iselila sam iz jadne sobe ‘Sisak-stana’ i sada zivim u garazi sa macama vecinom sa ulice i nastavljam hraniti mace tamo gdje sam prije stanovala. Napravila sam tim slobodnozivucim macama primjerenije hraniliste gdje svaki dan donosim hranu i vodu.

    Ali nerjetko nalazim to hraniliste unisteno. No ja ponovo obnovim mjesto. Znam da bi mace trebale imati mjesto gdje ce u miru jesti, popiti vodu i mirovati. Barem je donesen takav Zakon o pravima zivotinja. No, tko provodi taj Zakon?! I slobodnozivuca stvorenja imaju prava. Ili je ljepse gledati pregazenog jezica, malu macu koja se nije snasla kada su je izbacili iz dotadasnjeg doma. Nemam dovoljno znanja i nemam dovoljno sredstava da ucinim nesto vece, znacajnije.

    Brinem se o svojih 9 maca, morskom prasetu i Sivicima (uglavnom su prezivjeli sivkasti jer su ostale potrovali) i uvijek cu pokupiti neku sirotinju da, ako mora, zaspi sita i u miru dok se drzimo da zna da nije sama. Bolujem od IV stadija limfoma NHL i nastojim sto duze pozivjeti. Samo mi je tesko sto nitko nista ne poduzima da se napravi i za mace jednostavno skloniste. Ovdje je puno dosta velikih zgrada prepusteno propadanju a tako bi uz malo truda postale macje utociste. Znam da sam malko dosadna, ali bih htjela , prije nego odem, uciniti barem nesto za malene. Bibo

    • Autor

      Draga Biserka,

      Zakon o zaštiti životinja postoji ali se jako često ne provodi. Po tom istom zakonu mačke koje su slobodnoživuće ne smiju se ubijati, imaju pravo živjeti na hranilištima te ih treba sterilizirati/ kastrirati. Na žalost, mnogima smetaju hranilišta pa ih uništavaju i mačke truju a ne razmišljaju koliko dobrobiti mace donose čitavom ekosustavu a pogotovo kontroli populacije glodavaca. Kad bi naša svijest bila na višem stupnju ugledali bi se na Tursku gdje svaki kvart ima hranilišta mačaka te osobe koje o njima brinu.Nadam se da će jednog dana i kod nas ljudi shvatiti da moramo dijeliti našu planetu sa drugim živim bićima te da im moramo omogućiti siguran suživot sa nama. U gradu u kojem živim pokrenula sam tu temu prije nekoliko godina, razmišljala sam o hranilištima po kvartovima gdje bi se prema afinitetima stanara odredile osobe koje bi volonterski bile zadužene voditi evidenciju o broju mačaka, njihovom zdravstvenom stanju, sterilizaciji/kastraciji, evidentiranju novopridošlih mačaka, postavljanju automatskih hranilica… Zaključak gradskih struktura je bio da nije vrijeme za to. U cijeloj toj problematici jako je bitna i edukacija s kojom bi trebalo početi od najranije dobi.

      Srećom postoje ljudi kao što ste Vi koji macama život na ulici, u vječitoj opasnosti od trovanja i raznih maltretiranja čine boljim i ljepšim.
      Takvih ljudi ima sve više, oni čine razliku koja jako puno znači.

      Ne znam da li u Sisku postoji neka udruga za zaštitu životinja, možda da se njima obratite za pomoć, da u toj borbi ne budete sami jer je ta borba teška.

      Od srca Vam želim sve najbolje, lijep pozdrav

  7. Sarah 3 tjedna prošlo

    Mi smog dosli sa Novog Zelanda i sokirala sam se da obicni, dobri ljudi ne mogu da shvataju da je sterilizacije najbolji poklon sto vlasnik moze da pokloni svom ljubimcu. Kod nas je to sasvim normalno.
    Bravo na odlican tekst. Dugo sam cekala da neko prica o tome i da sterililizacije postane i na Balkanima normalna stvar.

    • Autor

      Draga Sarah,

      edukacija je kao i kod mnogih drugih tema jako bitna i kod sterilizacije/kastracije. Navike koje se prenose sa koljena na koljeno je često teško iskorijeniti, još kad tome dodamo ljudsku neinformiranost i neznanje pomaci su jako spori. Ipak, napredujemo pa sve veći i veći broj ljudi uviđa koliko su takvi postupci korisni za zdravlje kućnih ljubimaca. Zato su bitna edukativna predavanja i tekstovi te savjeti veterinara kako bi vlasnici shvatili da upravo sterilizacija/kastracija produžuju život njihovih kućnih ljubimaca. Hvala Vam na čitanju.

      Lijep pozdrav.

Komentirajte

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

*

KONTAKTIRAJTE NAS

Kontaktirajte nas u vezi svih pitanja vezanih za objavljivanje blogova.

Sending

2014 © Sva prava pridržana - Bloggers.Media

Log in

or

Forgot your details?