bloggers.media1@gmail.com

Makete željezničkih kolodvora i još ponešto

makete željezničkih kolodvora

Makete željezničkih kolodvora i još ponešto

Od nastanka željeznice do danas, željezničari su uvijek bili malo drugačiji. Poznata je ona izreka; „vidi ide jedan čovjek i dva željezničara.“

U samim početcima, ta željeznička uniforma bila je privilegija kako po pitanju sigurne službe, dobre plaće, tako i statusa u društvu. Strojovođe su bili posebno cijenjeni, a oni koji su nosili crvene kape i otpremali vlakove, također.

Ta živa djelatnost, koja je donosila poštu, vijesti, nove ljude, putovanja i stalno gibanje ljudi i dobara, povezivala je sve željezničare u jednu veliku obitelj. Mnogi su tu pripadnost izražavali na razne načine.  Jedan moj kolega je znao reći; ja sam po zanimanju, nacionalnosti i vjeroispovijesti-željezničar.

Ali pored velike vezanosti za službu, mnogi željezničari su imali najrazličitije hobije. Planinari, pčelari, muzičari, slikari pa i modelari.

Povod za pisanje ovog članka je izložba maketa željezničkih kolodvora i hrvatskih tradicijskih kuća, koja je nedavno održana u oštariji „Kolodvor“ u blizini željezničkog kolodvora Pazin. Izložene modele izradio je svojim rukama i svojom inventivnošću, umirovljeni željezničar Jovo Ačimović. Modeli vrlo autentično prikazuju zgrade istarskih kolodvora, Pazina, Lupoglava, Cerovlja i stajališta u Žminju, a po onome što Jovo kaže, izraditi će makete svih kolodvora, stajališta i čuvajnica od Buzeta do Pule. Pored toga tu su i makete raznih tipičnih hrvatskih kuća. Vrlo su to vrijedne stvari. U minijaturnom obliku ovjekovječuju se detalji koji sve više predstavljaju povijest. Kaže se da slika govori više nego tisuću riječi, a model vjerojatno i još više. Tako model željezničkog kolodvora Lupoglav prikazuje zgradu koje sad već više nema, jer je rekonstrukcijom doživjela veliku promjenu.
Pazin muzejPriča o željezničaru Jovi i njegovim hobijima je puno šira. Željezničku karijeru započeo je 1970. godine s crvenom kapom na glavi, radeći kao prometnik vlakova na raznim kolodvorima istarske pruge, a drugi dio radnog vijeka u upravi istarskih željeznica. I tako pune 42 godine.

Uz zahtjevnu željezničku službu uvijek je ostalo vremena za razne hobije. To najbolje potvrđuje da „kad se hoće, sve se može“ U mladenačkim danima je sportska aktivnost bila na prvom mjestu. Ne samo u željezničkim ekipama i čestim igrama, nego i u nogometnoj ekipi „Pazinke“ Pazin.

Kroz cijeli svoj radni vijek, Jovo je u svojem privatnom skladištu sakupljao razne predmete, koje je vrijeme brisalo uz upotrebe. Tako je u jednoj prostoriji željezničkog kolodvora Pazin, 2015. godine od tih predmeta i još nekih donacija drugih željezničara, postavljena trajna postava male muzejske zbirke. Sve su to vrlo vrijedni predmeti, sačuvani da ih mogu vidjeti i buduće generacije, a koji bi inače bili završili na otpadu. Ima tu svih mogućnih signalnih lampi, kolosječnog pribora, signala, dnevnika, terniona i kompostera za prodaju željezničkih karata, dnevnika, pravilnika, pisaćeg pribora, telefona, kapa, slika koje su ovjekovječile, ljude i predmete…

A u vrijeme koje nije baš vezano uz željeznicu još jedan vrlo specifičan hobi. U svojem vrtu nedaleko kolodvora Pazin, Jovo uzgaja povrće za sebe a malo i više. Na druženjima u vlaku i inače, u svojem poznatom smislu za humor, ispričao je o tome puno priča. Kako je iz Japana uvezao sjeme za paradajz i kupus koji rađa kvadratne plodove, pa je puno pogodniji za transport i zauzima manje prostora, te o luku koji se sadi naopako i puno još toga. Počasni stanovnici tog vrta su golubovi pismonoše. Iako je pošta i željeznica već davno uvela druge načine dostave pisama, njegovi golubovi pismonoše još uvijek lete na velikim visinama i na velikim daljinama i uvijek dolete tamo di treba i vrate se u svoje boravište. A da sve bude dobro začinjeno, branje samoniklog bilja, gliva, te sušenje za čajeve i razne druge namjene, također je jedan od njegovih hobija.
golub pismonoša
Golub pismonoša na Jovinoj ruci

I kako sad to shvatiti kad pored svega toga Jovo svako jutro stigne pročakulati s prijateljima i popiti kafe u omiljenoj oštariji do željezničkog kolodvora Pazin, a zna se to i dobrano produžiti. Jedno je sigurno činjenica. Ne troši vrijeme na internetu niti pred televizijom. Zato znam da će i u slijedećim danima i godinama nastati još puno novih maketa, a moguće su i sasvim nove ideje.

A ako nas posluži dobra godina i bude dobar urod kupusa s kvadratnim glavama, možda nam konačno krene i izvoz poljoprivrednih proizvoda.

Razum može zamijeniti gotovo svaki stupanj obrazovanja,
ali obrazovanje ne može zamijeniti razum.

0 Komentara

Komentirajte

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

KONTAKTIRAJTE NAS

Kontaktirajte nas u vezi svih pitanja vezanih za objavljivanje blogova.

Sending

2014 © Sva prava pridržana - Bloggers.Media

Log in

or

Forgot your details?